Nova Istra

444 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Slaven BERTOŠA utvrde na Peloponezu. Bokeljski je kaštel osvojen nakon velike opsade, najviše zato jer su kršćani primijetili da su gradske zidine izgrađene prema starom vertikalnom principu bez značajnijih preinaka „alla moderna“, koje bi niskim izlomljenim basti- onima i spuštenim nasutim zidinama primile živu udarnu moć topništva. Nakon ove pobjede, u mletačkom se senatu slavilo te dijelilo darove i naslove mletačkim časnicima. Zauzimanje Herceg Novoga otvorilo je vrata prema Hercegovini i poka- zalo da su uznapredovala zapadna vojna tehnika, gospodarska kriza Osmanskoga Carstva i njegovi kršćanski podanici koji su pribjegli saveznicima promijenili odnos na ratištu. Habsburgovci su nakon oslobođenja Slavonije i Srijema 1688. osvojili Beograd, a Mletačka Republika htjela je osigurati osvojenu Moreju. Godine 1688. za novoga je dužda postavljen branitelj Kandije i istaknuti pomorski vojni zapo- vjednik na Levantu Francesco Morosini, koji je još za života prozvan „Peloponeški“. Iste je godine mletačka vojska zauzela Knin te je na glasovitoj tvrđavi izvjesila svoju zastavu. Nekoliko godina kasnije, 1690. Dalmaciju je opet zahvatila epidemija kuge, koja je pogodila Drniš, Zadvarje, Knin i Šibenik. Malo potom mletačke su snage osvojile Vrgorac, još jednu važnu utvrdu, koju su tada dobro opremili i naoružali. Od 1692. pojačale su se i borbe za Hercegovinu: Mlečani su osvojili Čitluk, Trebinje i Klobuk. Konačno, mirom u Srijemskim Karlovcima rat je završio, a Mletačka Re- publika njime je dobila Moreju i Santa Mauru, a u Dalmaciji Knin, Sinj, Zadvarje, Vrgorac, Čitluk i Herceg Novi u Boki. Austrija i Osmansko Carstvo stali su na stranu Dubrovčana, pa su osmanski koridori na Sutorini i Kleku odijelili i zaštitili Dubrovačku Republiku od mletačkog posjeda na Neretvi i u Boki kotorskoj. Budući da je mletački povjerenik koji je trebao obaviti službeno razgraničenje bio Giovanni Grimani, tada uspostavljena nova granična crta nazvana je upravo prema njegovu prezimenu. U trećemu, posljednjem dijelu knjige autor je opisao doba Rata za španjolsko na- sljeđe (1700.-1714.) i Drugoga morejskog rata (1714.-1718.). Premda je u prvome Venecija ostala neutralna, njezin je teritorij zaraćenim stranama postao zanimljiv zbog prelaska ratnih postrojba. Odobrila ga je uz uvjet da se čuva ugled Republike. No, uskoro su stigle vijesti da se oko Rijeke, Bakra i Senja nalaze francuske lađe te da se engleski trgovački brod s vrijednim teretom pred Francuzima sklonio u Zadar. U Bakru je 1703. boravio glasoviti engleski astronom, matematičar i voj- ni kapetan Edmond Halley (1656.-1742.), koji je na traženje kraljice Ane svoje ratne saveznike savjetovao oko izgradnje jadranskih fortifikacija. Senat je uskoro, 1715., pokazao veliku zabrinutost zbog turskih vojnih pokreta prema Sinju. Turci su, naime, vjerovali da je utvrda slaba i da će je opet osvojiti, no to se nije dogodilo. Dalmatinske vijesti s početka 1716. spominjale su hladnu zimu u kojoj je led oko- vao venecijanske kanale. Mlečani su opremili konvoje za Boku i Krf, kako bi ratna