Nova Istra

443 Slaven BERTOŠA KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI pobile oko 2.000 ljudi, a na kninskim je zidinama osvanulo 1.700 kršćanskih glava. Među 5.000 kršćanskih vojnika bilo je mnogo mletačkih plaćenika Francuza, Ni- jemaca, Talijana, kao i dalmatinskih teritorijalaca i hajduka. Nakon velikog uspje- ha u Kninu, Osmanlije su težište prebacile prema jugu, gdje su u Boki kotorskoj uporno htjele zauzeti Perast. No, to im za rukom nije pošlo ni tada niti ikada, pa je uspješna pobjeda Peraštana podignula Dalmaciju nakon rasapa kod Knina. Sa 60.000 vojnika Turci su opet htjeli udariti na najsnažnije mletačko uporište Zadar, jer bi nakon njegova pada posustali i ostali dalmatinski gradovi. Tada je, međutim, 1657. napadnut Split, gdje su Turci osvojili pogodnu kotu na brdu Sućidar ponad Gripa s istočne strane grada. Kada je Split napalo 12.000 osmanskih vojnika, krš- ćanski su branitelji u silovitim borbama uspjeli održati obranu, iako su napadači bili došli čak do franjevačkog samostana podno Marjana. Bio je to njihov posljednji izazov jednom obalnom dalmatinskom gradu. Potvrdio je da otežano prikupljaju ljude te da nemaju snagu za dugotrajnu opsadu bastionskih zidina. Turci su 1657. pojačali napad na Kotor, no ni taj grad nikad nisu osvojili. Godine 1662. u Ravne kotare spustilo se 6.000 osmanskih vojnika da napadnu Morlake, čiji je broj opao jer su poginuli u sukobima, preselili se u Istru ili na dalmatinske otoke. Potom je jug Jadrana 1667. pogodio razorni potres koji je porušio Kotor i Budvu, a bilo je i mnogo poginulih. Najgore je nastradao Dubrovnik. Premda se oko obrane mnogo trudio, mletački generalni zapovjednik Francesco Morosini u završnim je borbama oko Krete 1669. otok morao prepustiti Osmanlijama. Kraće treće poglavlje knjige odnosi se na opise stanja u razdoblju kratkoga preda- ha, od završetka Kandijskoga rata 1669. do početka Morejskoga rata 1684. Gubit- kom Kandije, Venecija je ostala bez najveće i najdragocjenije kolonije, ali i trgovačke uloge na istočnom Sredozemlju. U tom je razdoblju, 70-ih godina XVII. stoljeća, neke dijelove Dalmacije ponovno pogodila epidemija kuge, a ugrožen je bio i grad Zadar. Drugi dio monografije obrađuje Morejski rat (1684.-1699.). Kada je riječ o Dal- maciji, u njemu je posebice nezgodno bilo pitanje Morlaka, koji su presretali turske karavane iz zaleđa i pljačkali ih. Oni su 1684. uspjeli zauzeti Zadvarje, važno mjesto koje nadzire put prema Klisu i otvara onaj prema zapadnoj Hercegovini. Planirali su osloboditi Sinj i Knin, no umjesto njih učinili su to s Risnom u Boki. Mletački je senat uskoro primio obavijest da se na granici oko Klisa nalazi oko 13.000 kršćana te da bi Mlečanima i ostali masovno pristupili kada bi im Republika oružjem za- jamčila zaštitu. Tada su počeli i značajniji mletački napori na Levantu te je osvojena Santa Maura. Dalmatinske borbe Mlečane su trebale dovesti čak do Mostara, naj- bogatijega hercegovačkoga grada, ali nezaštićenog i bez utvrda. Godine 1686. zau- zeli su Sinj, a 1687. i Herceg Novi te Patras, Lepant i Korint, posljednje osmanske