Nova Istra

441 Slaven BERTOŠA KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI ra s terena. Takve informacije, najčešće dobivene iz druge ili treće ruke, u svojim su redovitim izvješćima prenosili Državnom tajništvu u Rimu. No, budući da su nunciji brzinu smatrali važnijom od provjerenosti, ponekad bi tek naknadna izvješća izoš- trila pravu sliku nekog događaja. Naime, osobe u izvješćima nerijetko su bile krivo navedene, a događaji površno opisani. Ovakve se slike rata nisu mogle usporediti, ističe dr. Vrandečić, s onodobnim pomno dorađenim historiografijama ratnih suvre- menika kao što su bili Girolamo Brusoni, Francesco Difnico, Gian Battista Nani i dr. Izvješća nuncija potvrđuju presudnu ulogu lokalnog stanovništva iz koje se vidi da je u Dalmaciji bio uspostavljen tijesan odnos između Venecije i njezinih podanika, koji je pridonio zajedničkom ratnom uspjehu. Uz to, jasno pokazuju koliko se Venecija oslanjala na papinski novac, vojnike i brodove. Premda su pape oduvijek, još od an- tičkoga kršćanstva, slale svoje izaslanike u misije, tek se početkomXVI. stoljeća javila potreba uspostave prvih predstavništava, a prvo je 1500. osnovano baš u Mlecima (Angelo Leonini, stalni legat pape Aleksandra VI. na dvoru mletačkog dužda Ago- stina Barbariga). U prvoj su polovici istoga stoljeća uspostavljena i stalna predstav- ništva u Parizu, Madridu, Lisabonu, Beču i Napulju, a u drugoj polovici ona u Polj- skoj, Torinu, Firenci, Švicarskoj, Bruxellesu... Mletačka je nuncijatura bila smještena u Palači Gritti, nasuprot crkvi San Francesco della Vigna, u četvrti Castello, koju je poslije dužd Pasquale Cicogna 1586. darovao papi Sikstu V., u vlasništvo Svete Stolice. U to vrijeme još nije postojalo klasično papino državno tajništvo, nego se diplomatska korespondencija prepuštala određenom broju tajnika. Budući da se njih uzimalo uglavnom iz redova humanističkih pisaca, papinskim su bulama, političkim dokumentima i prigodnim govorima mogli dati prikladnu literarnu formu. Naziv državnog tajnika ( segretario di stato ) prvi je put formalno dokumentiran u doba Pavla V., početkomXVII. stoljeća. Što se tiče Dalmacije, još je od prvih osmanskih provala u okolicu Drniša početkom XV. stoljeća Sveta Stolica s pojačanim naporima pratila dolazak Osmanlija prema jadranskoj obali. U Dalmaciju je slala svoje legate, davala oproste onima koji su pomagali utvrdama i posadama, angažirala najbolje vojne inže- njere i arhitekte za gradnju zidina i trgova, kako bi jadranske gradove ojačala prema osmanskoj opasnosti. Slijedi prvi dio knjige o bastionskoj tranziciji, u kojemu autor najprije opisuje značajne utvrde koje su u to vrijeme imale bitnu stratešku važnost. Klis je smješten na živoj stijeni, s panoramskim pogledom na područje Splita, ali je – iako u blizini – ostao odvojen od mora. Nakon pada Rodosa, predstavljao je posljednji štit kri- žarskoga kršćanstva u doba sultana Sulejmana II. Veličanstvenog. Pape su se često bavile sudbinom te problematične utvrde kojoj su višestruko pomagale, šaljući u nju i novac i vojnike, sve do njezina pada u osmanske ruke 1537. i smrti branitelja Petra Kružića. Tada je veliko strateško značenje dobio (Herceg) Novi, na koji se usmjerio