Nova Istra

439 Šura DUMANIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI „Postoje mjesta – mjesečvi krateri na Zemlji. Ondje odlazimo kada su nam tijela umorna, a misli crne. Parkiramo auto, izlazimo na šetnicu i sat vremena hodamo nasipom ispod kojeg je osušena rijeka. Očekujemo i riblje kosti na dnu suhog korita...“ To su mjesta koja Žilićeva naziva „smrt melankolije“, no opisana su i kao mjesta gdje se odlažu, pokapaju „riblje kosti“ teških ili nepotrebnih emocija koje pogađaju ili su nas već smrvile u životu. Već citat iz priče „Povratak“ pokazuje kombinacija realnog (situacije), koju Žili- ćeva slikovito „lovi“, i mašte, osjećaja, unutarnjega doživljaja koji se pokušava uklo- piti, srasti s realnošću. Tko tu simbiozu nije u stanju postići, osuđen je na „vječno ljetovanje“: „Na Zemlji žive ljudi čiji je život produženo ljetovanje. Baš tako, dugo ljeto bez kraja. Sezona koja ne završava u rujnu. Ti ljudi zapravo i ne žive vrijeme svijeta . Danju čitaju, noću gledaju TV i prije spavanja na terasi ispijaju vino. Ako ih upitate za smisao, reći će: uspavani smo godinama, izgubili smo sve.“ U nastavku priče „Ljetovanje“ pratimo svojevrsni obrat, a trag vodi u djetinjstvo čovjeka „koji je preživio rat i ostao mrtav.“ „Klavžar“ je dobra zbirka kratkih priča, koja se čita u dahu, kao kad se ispija rijetko dobar čaj, kao kad prvi put pijete kineski čaj od jasmina. Nikada više nećete osjetiti baš takav okus. Njegov je miris jedinstven, jednostavan, izravan i potpuno prirodan. Izaziva iznenadan titraj osjetila, koji promiješa prošlost i sadašnjost – i to samo sad. Miris tog trenutka. Šura Dumanić, Rijeka