Nova Istra

434 SIDRIŠTE U SREDOZEMLJU Pero PAVLOVIĆ: Humčice, biljčice, slike nebeske , Alfa, Zagreb, 2013., 80 str. Ova knjiga upućuje na rekapitulaciju prepoznatljiva pjesničkoga troslojnoga svijeta jezikoslovlja: domoljubnoga (i rodoljubnoga), zorno kršćanskoga i sredozemno-bilj- noga opojnoga i skliskoga mirisa u humčicama i neboslikama. U knjizi „Humčice, biljčice, slike nebeske“ prevladava povijest biljnoga cvata; povijest ozemlja ocrtana tim cvatom s utemeljenom i utabanom vjerom i to: kršćanskom vjerom, vjerom u Isusa Krista. Preljevi biljnih mirisa, njihovo pretakanje u istopljeni nektar koji je već bio tu, a sada mu se dodaje nova mjera! Tijek, protok vremena – prolaznost kao slika sna, kao prosudba izmaglice izdignute ponad prostora i vremena. U bilju sredozemlja Pero je Pavlović brusio i izbrusio vlastiti jezik i jezik osobnosti, kao i novokovanice, novotvorenice – sve je to u slutnji već i do sada ukoričavao u knjige pa tako i ova knjiga donosi nekoliko novotvorenica; biljnih iscrpina – iscjeliteljskih molitvenih nadanja, tipično južnjačke toponomastike. Jezik mu je kao u mnogim prethodnim zbirkama: ekonomičan, lapidaran zapis. Pavlović se naginje prema peru uzimajući ga u ruku, zapravo, pojavljuje se već stručak biljke: masline, vitis vinifere, meduni- ke... Taj sav svijet u proplamsaju sunčane vatre, u nebosklonu smisla izbacuje stihove kao najljepše kovanice; to je pavlovićevska industrija bilja i slike u riječi, u domoljub- nu okružju. Svijet, biljni svijet i jezik pjesme su u odnošaju spram opstojnosti svijeta i svijesti; dolazeći iz povijesti koja je obujmljena miomirisima sredozemlja, pjesma