Nova Istra

423 Božidar PETRAČ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI se što će oni učiniti u životu?“, Durtal dogovara: „Radit će poput svojih očeva, poput svojih majki; punit će si crijeva i prazniti dušu kroz spolovilo“. Nije stoga Bloy bio duboko razočaran pojavom Huysmansova Pakla , jer je u romanu Uz dlaku prepoznao bogotraženje i klicu autorova obraćenja. Bitno je za cijelu Huysmansovu tetralogiju da je ona stilski vrhunski ispisana bio- grafija u četiri dijela. Evo kako je tumači Ljubomir Maraković: tom je tetralogijom autor dotjerao mak na konac. „Ponajprije Là-bas je najniža granica: kult Sotone s posebnim satanstičkim obrednikom, razuzdana obijest i crna noć okultizma (...) A tada slijedi uspon silan i veličajan: put moderne, denervovane i dekadentne duše do vječnih krajeva jedne Istine. En route je slava katoličke mistike, La Cathedrale kršćanske umjetnosti i njene simoblike, L’Oblat crkvene liturgije“. Nitko do Huy- smansa nije prikazao ni znao prikazati i osjetiti ljepotu crkvene umjetnosti i duhov- noga života; roman Na putu iz 1895. zapravo je prava raskrsnica na koju je autor sam prispio, a ne zna se hoće li lijevo ili desno. Sve su opcije otvorene: u prvomu dijelu romana, pariškom, čini se, pretegnut će ona staza koja će ga odvesti u ponore poznate nam iz romana Pakao ; u drugomu dijelu, koji se događa u trapističkome samostanu Notre-Dame-de-l’Atre, zapravo u stvarnomu samostanu Notre-Dame- ‑d’Igny, preteže, uza sve napasti i iskušenja, ona strana koja će ga dovesti do obra- ćenja, odnosno do istinskoga sakramenta pomirenja. Teško je, dakako, bez čitanja, dočarati unutarnju Durtalovu, zapravo autorovu, borbu sa Zlim zavodnikom i na- pasnikom, koji je nazočan i koji se pojavljuje u Durtalovim noćnimmorama i unutar samostanskih zidina; teško je izraziti sve dvojbe koje su mučile i poput najtežih tjelesnih bolova slamale Durtalovu/autorovu dušu; što u tim pitanjima i preispitiva- njima znači ljudska oholost, što djelovanje i prihvaćanje božanske milosti?; teško je u takvim trenutcima velikih kolebanja i poricanja, osporavanja svetoga i priklanjanja razvratu i grijehu naći čovjeka posrednika, dakle svećenika, koji će imati dovoljno strpljivosti i sluha da se suoči i prihvati gomilu blata koje se nakupilo u ljudskoj duši jedne iznimno osjetljive i visoko obrazovane osobe; teško je biti ponizan i malen, dok se sinovi ovoga svijeta časte u različitim saturnalijama i dok je i on sam u takvim saturnalijama sudjelovao, tražeći u njima i estetske užitke i vrjednote. Mjesecima ga njegov svećenik posrednik ostavlja da se bori, da traži i da posrće, da se koleba između grubih putenih užitaka i čistih zanosa koji ga zahvaćaju za nje- govih posjeta rijetkim pariškim crkavama u kojima se njeguje čistoća liturgije, gre- gorijansko pjevanje i gdje se osjeća jedinstvenost ljepote gotičke umjetnosti. Tek kad glavni lik posve potone u gađenje, dosadu i očaj, svećenik pokušava naći lijek, upuću- jući ga u trapistički samostan – na temeljito i beskompromisno čišćenje i očišćenje, bude li to ikako moguće. To je ukratko povijest presudne prekretnice Durtalove/ autorove, to je sadržaj romana: u stalnim konfrontacijama s povijesnim činjenicama,