Nova Istra

422 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Božidar PETRAČ sa ženama i s prijateljima; mnoge će se žene naći u liku Hyacinthe Chantelouve iz romana Là-bas , romana koji sam preveo riječju Pakao . Nakon što je 1884. napisao roman À rebours , hrvatski bi se moglo prevesti riječju Unatoč – i taj je roman u nas doživio dva prijevoda – jednom pod naslovom Naopako , drugi put pod naslovom Uz dlaku – postaje neodvojiv prijatelj Léona Bloya s kojim je često provodio prazni- ke u Jutignyju. Ta su druženja za Huysmansa značila obilna bljuvanja na suvremenu prljavštinu, svakodnevne prostakluke. No 1891. Bloy se obrušio na Huysmansov roman Pakao i Huysmans mu nije ostao dužan, zaključivši kako je Bloy „nesretan čovjek čiji je ponos zaista dijaboličan, a mržnja neizmjerna“. Sotonistička knjiga je bez sumnje Bloya vrlo iznenadila jer je očekivao djelo „zanesena katolika“, osjetio se izgiranim i prevarenim, prepoznavši u liku gospođe de Chantelouve ponašanja svoje bivše ljubavnice Henriette Maillat, i ne znajući da je ona bila i Huysmansova metre- sa. Za razliku od Bloya, Zola je, kojemu je Huysmans posvetio roman Sestre Vatard , uvidio kako se Huysmans bitno udaljuje od njega i njegova naturalizma. Primjerice, u predgovoru drugomu izdanju romana À Rebours Huysmans se ograđuje: „Tada je naturalizam bio u punom zamahu; ali ta škola, koja je trebala odigrati nezaboravnu ulogu postavljajući stvarne osobe u određena okružja, bila je osuđena da se ponavlja tapkajući na mjestu“. No Zola se, po svjedočenju suvremenikā, nikada ni u jednom spisu nije potužio ili se u javnosti osvrnuo na Huysmansov slučaj. Zauvijek je preki- nuto samo njihovo prijateljstvo. Rijetkost je u literaturi čitati takve sadržaje kakve pruža Huysmansov Pakao , od sotonističkih seansi i crnih misa, do oholosti, pohlepe i požude, do dna kakvo nudi Huysmansovo preispitivanje u liku svoga dvojnika, Durtala, koji je glavnim likom Huysmansove tetralogije: i romana Pakao , i romana Na putu , i romana Katedrala , i romana Oblat . Ako je glavni lik njegova romana Uz dlaku Des Esseintes tip modernoga dekadenta , savršen literarni tip svoga vremena i strastveni ljubitelj dekadentne latinštine i književnosti srednjega vijeka, ali i tip koji pokazuje tragove kasnijega obraćenja, Durtal jest lik koji je razgolio do dna, do kraja, in extremis , i autora i svijet u kojemu autor živi i u kojemu se vješto kreće: svijet kao pakao, svijet kao punina, odnosno praznina dekadencije. Dok modernom dekadentu Des Esseintesu na kraju knjige Uz dlaku stavlja u usta rečenicu: „Gospodine, smiluj se kršćaninu koji sumnja, vjerniku koji bio želio vjerovati, robijašu koji robuje životu u koji se sam ukrcao noću, pod svodom nebeskim, a koji više ne rasvjetljuju utješna svjetla stare Nade“, u romanu Pakao autor ostavlja Durtala u njegovu cinizmu i potpunoj bezizlaznosti. Na razmišljanja i postavljeno pitanje svoga prijatelja: „No ovaj vijek apsolutno ne mari za Kristovu slavu; on truje natprirodno i povraća onostrano. Kako se nadati budućnosti, kako zamisliti da će tada djeca rođena od smrdljivih malograđana ovoga prljavog vremena biti čista? Tako odgojeni, pitam