Nova Istra

421 UZ HUYSMANSOV ROMAN „NA PUTU“ Karl-Jorg HUYSMANS: Na putu , Naklada Jurčić, Zagreb, 2012., 365 str. Naslov izvornika: En route. S francuskoga preveo: Božidar Petrač. Književni i duhovni život Jorisa-Karla Huysmansa i njegovo djelo kao da se usre- dotočuju na prvi Danteov stih Božanstvene komedije ili kao da ga uvjetuje taj stih Divine Commedie : „Nel mezzo del cammin della nostra vita mi trovai in una sel- va oscura“. Dakle, na pola životnoga puta kao da doživljuje stvaralačku i životnu prekretnicu, štoviše prijelomnicu: isprva vjeran naturalizmu i pod jakim utjecajem Émilea Zole, od kojeg se pak odmiče i promiče spiritualni naturalizam. Opće je poznato da su se Zola, Guy de Maupassant, Henry Céard, Léon Hennique, Paul Alexis i Huysmans sastajali u Zolinoj kući nedaleko od Pariza na obali Seine u Médanu. Dakle, kao naturalist u svojim početcima, postupno se pretvara u ljubi- telja dušâ, slikar pariškoga sivila dekadentnoga života postupno postaje napasno očaran liturgijom, estetikom gregorijanskoga pjevanja i kršćanske umjetnosti te go- tičke arhitekture; postupno„ulazi u liturgiju“, kako piše 1. studenoga 1899. Grillotu de Givryju, da bi se od grješnika preobratio u svojevrsna svetca. „Ah, kakva bješe, mučno li se zbori, / ta divlja šuma, gdje drač staze krije! / Kad je se sjetim, još me strava mori“, kazuje u drugoj tercini Pakla veliki Firentinac. Divlja šuma, divlji život, duhovno blato, kaljuža egotizma, užitci, udoblje, seksualna iživljavanja, niska ženā ljubavnicā, život puti i razvrata, život lišen svih moralnih skrupula, estetizacija ruž- noće, potom ispraznost, mučan osjećaj praznine, dosada, riječju –dekadencija pariš- koga svijeta potkraj 19. stoljeća, sve se to očituje i gotovo autobiografski zapisuje u Huysmansovim književnim djelima. Pa ipak, sve će to dovesti do naglih prekida i