Nova Istra

420 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Davor ŠALAT razuma u besmislenim pedagoškim zavrzlamama je majka učenice, koja odlučno ustvrđuje da su sve takve rasprave zapravo pedagoške izmišljotine koje nisu u skladu s realnim životom. Čuić i ovdje pušta likove da razviju svojevrsne sofističke rasprave o konkretnim situacijama, ali sada dogmatski odmak od stvarnosti, koji također vodi apsurdu pa ponekad i groteski, više ni izbliza nema takve posljedice kao što su to imali sukobi s totalitarnom ideologijom. No, pripovjedač ovdje pokazuje da su gluposti i besmislice karakteristika svakog, a ne samo totalitarnog društva, da su one, dapače, dubinski utkane u strukturu ljudskog mišljenja i ponašanja. Čuić u ovim pričama, međutim, upozorava na psihičke i misaone procese kao na moguć- nost međuljudskog kontakta, zajedništva pa i topline, osobito u odnosu roditelja i djeteta, čije se logike razlikuju, ali se istodobno na neki način i nadopunjuju. Između ostalih, Čuić je u ovoj priči pokazao iznimno umijeće da dijalozima stvara profinjene psihološke zaplete između različitih ljudi i raznolikih osobnih te društvenih situacija, ali i to da doista nije pripovjedač „samo jedne žice“ – one o odnosu pojedinca i vlasti. Isto to, mogli bismo zaključno reći, pokazao je cijelom zbirkom pripovjedaka Čuvar srpa i čekića , koja je ponešto razbarušenom kompozicijom postala zanimljiva kombinacija raznih Čuićevih spisateljskih razdoblja i dominantnih tema. U jednu riječ, zbirka je to koja u najuspjelijimpričama pokazuje Stjepana Čuića u punoj pripovjedačkoj formi koja mu je već davnih dana priskrbila mjesto među vodećim hrvatskim prozaicima. Davor Šalat, Zagreb