Nova Istra

411 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU istinost ili nelogičnost. „Najjednostavnije bi bilo napraviti se ludim i tvrditi kako je svaki redak ove knjige dokument. No to je prazna riječ. Kada malo bolje pogledamo, autoritet što ‘doku- ment’ naizgled nudi rasipa nam se u rukama. Tko govori? Zašto? U čijem interesu? Što želi sakriti? U što nas želi uvjeriti? I koliko uopće zna? Koliko je godina prote- klo između trenutka pripovijedanja i samog čina pripovijedanja? Što je pripovjedač zaboravio? I otkud zna to što govori? Pripovijeda li o onome što je vidio ili što misli da je vidio? Pripovijeda li ono što je njemu netko drugi ispripovijedao? To su pitanja koja vode daleko, predaleko: jer odgovor bi nas prisilio da za svakog svjedoka ispita- mo stotinu dugih; svaki korak te provjere udaljio bi nas od rekonstrukcije a približio dekonstrukciji priče.“ 14 Imajući na umu ovaj, uvijek i stalno, Enzensbergerov naputak, budnoj skep- si usprkos, ustrajno ću nastojati i pokušati biti koliko je god moguće objektivan i konstruktivan u bilježenju nedavne (mikro)povijesti filmskoga grada u nastajanju i Festivala u usponu. Pri tomu, naglašavam, ne zadirem ni slučajno (ni usput) u zna- nost (ili, točnije, nauku) niti pišem znanstveno djelo, poput poplave već objavljenih društveno-humanističkih hiperznanstvenih knjiga i zbornika (pripadnika nove aka- demske discipline: šund znanosti) koje „znanstvenim diskursom i jezikom“ opisuju i reinterpretiraju kojekakve nebitne događaje, pojave, autore, knjige... i ine beznačaj- nosti (bitne isključivo nekolicini „substručnjaka“ za buduću sličnu, sitničaviju rein- terpretaciju...) s obiljem, što je iznimno bitno jer po tome se razaznaje znanstvenost, fusnota (najnovijih planetarnih gluposti i bedastoća, kad i u nas, gotovo sve postaje znanost – kad smo već bezrazložno u hrvatskome jeziku izbacili točniji pojam: na- uka – od vezivanja udica do gastronomskog čišćenja riba za „lešadu“, od primanja u pionire do ispunjavanja europskih programskih obrazaca, od modnog „stylinga“ do „shoppinga“, od nanošenja očnih sjenila do piturivanja uličnih zebri…), već pišem samo povijesno-dokumentarnu publicistiku. Znanost je, pa makar bila i društveno- ‑humanistički mekana (termini meka i tvrda znanost potječu iz krajnje drugoga, za Kronologiju zanimljivoga, kako bi dežurni kulturolozi rekli, kulturološkoga feno- mena – pornoindustrije: hardsciences i softsciences), kakvom se predstavlja filmska (povijest, psihologija, sociologija, teorija... filma, općenito filmologija: „Humanistič- ko-znanstvena disciplina sustavnog proučavanja filmskoga djela i njegove recepcije, odnosno proučavanja kinematografije u njezinu socioekonomskom i kulturološkom obuhvatu.“ 15 ), ipak nešto posve drugo i negdje sasvim drugdje. 14 Hans Magnus Enzensberger:„Kratko ljeto anarhije: život i smrt Buenaventure Durrutija“, V.B.Z., Zagreb, 2007., str. 12. Prev. Milka Car. 15 HrvojeTurković:„Filmologija“, u: Bruno Kragić, Nikica Gilić (ur.):„Filmski leksikon“, nav. dj, str. 178.