Nova Istra

410 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ prikazati zbiljska zbivanja, ona koja su se doista dogodila“ 11 , a „montažom, naročito kad je osmišljena i precizna, potiču se gledaočeve (u našem slučaju, ‘čitaočeve’, op. p.) sposobnosti mišljenja“ 12 ; dakle, umjesto dokumentarnih filmskih kadrova, živućih i statičnih fotografija, razgovora, tona i glazbe, koristimo samo (davno) već zapisane, napisane i otisnute riječi. Prepustiti čitateljevoj pameti i obrazovanju, znanju i razumijevanju, viziji i mašti, na osnovi kronološki probranih citata (dakako, ma koliko žudjeli i težili posvemašnjoj dokumentarnosti i objektivnosti, zamesti trag autorskoga odabira i naslućaje subjektivnog ukusa nemoguće je u potpunosti zanemariti), stvaranje vlastita suda uvidom u povijesni tijek festivalskih i gradskih događanja, razvoj puljskih filmskih festivala i specifične sociologije (antropologije) grada (u svim smjerovima), okosnica je i glavna nakana Kronologije, svojevrsne festivalsko-puljske knjižnice gradskihzbivanja i filmsko-festivalskihzgoda (poglavito iscrpne za daljnja istraživanja u dnicama ili fusnotama, poput beskonačno kružne Borgesove „Babilonske knjižnice“). „Štoviše, osnovna postmodernistčka postavka izrasta upravo iz Borgesove ‘Babilonske biblioteke’: sve su knjige već napisane, a jezik kao sredstvo komunikacije jest istrošen, pa nam sad preostaje pisati knjige o knjigama i pisanju (metatekstove), i varirati ono što tako napišemo (igranje različitih intertekstualnih igara)... Citatnost je, naime, zapravo osnovna djelatnost Borgesova knjižničara: on čuva prijepise starih tekstova...“ 13 Uostalom, zašto pametovati i stvarati neku novu, nerijetko nepotrebno fiktiv- nu (pod krinkom suvremena pristupa i znanstvenosti) prevrednovanu kulturalnu povijest festivala (ili neke druge manifestacije, kao što se danas učestalo i bezraz- ložno čini) i mudrovati (znanstveno kulturološki lamentirati, ponovno doktoran- dski reinterpretirati i magliti već poznato i zapisano, nad festivalskim fenomenom), kad je netko (novinar, publicist, kritičar, filmolog, književnik, sociolog, povjesničar, znanstvenik...) prije nas bio neposrednim sudionikom i(li) svjedokom festivalskih događa(n)ja, zbivanja svježe zabilježio, intervjuirao, zapažanja prokomentirao, pro- suđivao ili pak nešto kasnije preispitao, istražio, analizirao i napisao knjigu, rele- vantni znanstveni, stručni ili pregledni rad, kritiku, recenziju, esej, napis, novinski članak... Svaka interpretacija (objašnjenje, tumačenje) i naknadna reinterpetacija sama po sebi nije vjerodostojna, nikada nije dovoljno uvjerljiva, dostatno objektivna i uvijek u sebi nosi subjektivni (meta)jezik interpreta, izaziva sumnju, nesigurnost, kao ponekad i sam izvor koji u sebi nerijetko krije nepotpunost, nedosljednost, ne- 11 Hrvoje Turković: „Dokumentarni film“, u: Bruno Kragić, Nikica Gilić (ur.): „Filmski leksikon“, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2003., str. 140. 12 Ante Peterlić:„Osnovne teorije filma“, Filmoteka 16, Zagreb, 1982., str. 149. 13 Tatjana Jukić:„Navodnici pod tekstom ili obrnuto?“, Gordogan , br. 34-35, Centar za kulturnu dje- latnost SSO, Zagreb, 1991., str. 169-170.