Nova Istra

409 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU prepuštenih kolektivnom sjećanju (preciznije, mitologiji prisjećanja i antisjećanja, izmišljanju i preuveličavanju lažnih događaja, neukrotivoj mašti i mnoštvu uvjerlji- vih privida), mokro nalakćenoj šankerskoj reminiscenciji. Jednako je ili sasvim slično s Istarskim narodnim kazalištem, Eksperimentalnom omladinskom scenom, Me- đuklupskim i autorskim festivalom amaterskog filma (Malom Pulom, MAFAF-om, oazom filmske slobode koju ćemo naravno, koliko god dostupni pisani izvori omo- gućuju, zahvatiti ovom kronologijom Velike Pule), Filmskim klubom „Jelen“ (ta- kođer će naći mjesto u Kronologiji), Rock-klubom „Uljanik“..., da nabrojimo samo one općepoznate. Zaborav održava egzistenciju (i nevjerojatnu trajnost) Pule već tri tisuće godina, uporno, ustrajno i moćno, to joj je zacrtana povijesna sudba, ne može propasti kolikogod to ponekad izgledalo nužno i neophodno. Kronika puljski festivalskih godina prvenstveno nastoji oteti zaboravu zbivanja i događaje zajedništva, posvemašnje povezanosti Pule s njezinim filmskim festivalom, međusobnim razvojem kako rastućega Festivala tako i primjerene prilagodbe festi- valske Pule (hotelijerstvo, ugostiteljstvo, turizam, kultura, nekadašnja urbanost...), međuodnosne i međuutjecaje i posljedice, međudjelovanja koja su jedan na drugog imali (i imaju), ostavili (i ostavljaju) te, najvažnije, koliko je god moguće autentičnije i dokumentarnije zabilježiti povijest Festivala i grada Pule. Kako bi se to postiglo, trebalo je iz mnogobrojnih, različito dostupnih i razasutih vrela: kataloga, biltena, brošura, izvještaja, novina, tjednika, revija, časopisa, knjiga i inih izvora (ograni- čenih uglavnom i većinom na dostupne, hrvatske) – jer, kako je već rečeno, pulska je arhiva festivalskih dokumenata, publikacija i ostalih tiskovina i pisanih tragova poprilično oskudna i nesustavna, materijala do 1974. godine (kada organizacija i uprava Festivala prelazi u Pulu) uopće nema, a festivalska arhiva filmova jednostav- no ne postoji – pronaći i prikupiti potrebitu faktografiju, podatke i informacije koje su najčešće prezentirane u izravnoj, kolikogod bila gruba i izazovno pomodarska, postmodernistički popularnoj, formi citata (kako ideologije i svjetonazora, tako jezika i pravopisa, osim očitih tiskarskih grešaka i propusta) s popratnim uvodni- cima, objašnjenjima, komentarima, poveznicama, nadopunama, napomenama, uz- grednim zapisima, sjećanjima, asocijacijama, metaforama, alegorijama, ispravkama, bilješkama... Kronologijska montaža probranih citata, sa sadržajnim sociopovijesnim povez- nicama, primjedbama, kontekstualnim objašnjenjima, komentarima i polemičnim tonovima, preuzeta iz metodološke prakse i teorije dokumentarnog filma (grubo rečeno: zamjena kadra odabranim, zapisanim citatom), čini mi se, za Kroniku puljskih filmskih festivala , najprirodnijom, najautentičnijom i najbližom formom praćenja i bilježenja (već odmakle) povijesti festivala, jer dokumentarac „pretendira