Nova Istra

37 Žarko MILENIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Žena na vratima. – Dobar dan – pozdravih. Ona kimne glavom. Reče bezizražajnog lica: – Uđi. 3. PROROČICA Žena je bila sasvim obična. Obična kućanica. Kućanica koja se ne šminka, ne prati modu, ne pazi na liniju. Kućanica koja, dakle, sjedi po cijeli dan u kući. Kad joj netko dođe, priča s njim uz kavu. Kad je sama, gleda televiziju. Nadam se da nikad neću biti takva. Da nikad neću izgledati kao kućanica. Ne bih voljela biti takva. Ne bih voljela biti kućanica. Ženi je moglo biti najviše pedeset. Imam dovoljno vremena da se pripremim. Da se pripremim da ne budem kao ona. Ušla je u dnevni boravak. Ta je prostorija ujedno bila kuhinja. – Sjedni – pokazala je na neugledan prazan stol. Sjela sam. Ona je ulila vodu ispod slavine u malenu džezvu i stavila je na stari plinski šted- njak. Upalila je plin automatskim upaljačem. – Brzo će kava – reče. Nije baš pričljiva, pomislila sam. Nije me pitala pijem li kavu. Pila sam kavu s mlijekom. Je li imala mlijeka? Kad je kava bila gotova, uzela je iz viseće kuhinje standardnu bijelu šalicu i ulila kavu u nju. Samo meni. Njoj je, izgleda, kave za danas bilo dosta. – Popij kavu – reče mi. Nije to zvučalo kao naredba. Bila sam gladna. Htjela sam nešto pojesti, a ne piti kavu. Nisam običavala piti kavu u ovo vrijeme. Kava bi mi pokvarila tek. Popijem je, odgodila bih ručak za bar dva sata. Više to ne bi bio ručak već večera. A ja ne večeram. Ova, debela kućanica, sigurno večera i to obilato. Žena, dakle, neće piti nego će čekati da ja popijem. Neugodno mi je bilo reći da mi se ne pije kava. Zašto me nije pitala? Rekla bih da ne mogu kavu. Neugodno mi je bilo zatražiti mlijeko. Kako ću piti kavu bez mlijeka? Pila sam kavu s mlijekom iz dva razloga. Prvi je bio taj što mi se više sviđao okus bijele od okusa crne kave. Drugi pak što se u vruću kavu ulijeva hladno mlijeko. Mlijeko tako rashladi kavu. Ne volim piti ni jesti ništa vruće. Hladno mi ne smeta.