Nova Istra

349 Bruno DOBRIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU pravnu uporabu hrvatskoga jezika u školama i javnim službama. Pored pripadnika Mornarice i njihovih obitelji te zaposlenika Mornarice – pretežito radnika u Arsenalu – jedna od tri najbrojnije socijalne skupine Pule bilo je građanstvo, čiju su glavninu činili građani talijanskoga i njemačkoga podrijetla te manji broj pripadnika hrvatskoga sitnoga građanstva. Talijanski sitnopoduzetnički građanski sloj u Puli činili su sitni trgovci, obrtnici, te pripadnici „slobodnih zani- manja“ – odvjetnici, liječnici i učitelji. 20 Premda je njemačko građanstvo bilo malobrojno u odnosu na većinsko talijansko građanstvo, ono je bilo ekonomski razvijenije od ovoga. 21 Odnos pulskoga građan- stva i Mornarice prikazan je u studiji „Pola, seine Vergangenheit, Gegenwart und Zukunft“ objavljenoj u Puli 1886. godine: “U građanskom stanovništvu, u koje su samo neznatnim dijelom uključene starosjedi- lačke pulske obitelji, prevladava talijanski element – manje podrijetlom negoli jezikom, i ta okolnost, naravno, donekle utječe na sam društveni život. (…) Građanstvo i Mornari- ca međusobno su čvrsto razdvojeni. Svi elementi građanstva koji su istarskoga podrijetla nisu još nadmašili onu osebujnu zatvorenost ovih ljudi iz provincije, i oni se osjećaju tuđi elementu mornaričke skupine, čiji pripadnici potječu pretežito iz drugih krugova. Pored toga, u ovoj posljednjoj skupini prevladava njemački jezik.” 22 Većina talijanskoga građanstva odnosila se prema novim sugrađanima kao pre- ma gostima u svome domu. Ta dva nacionalna i socijalna sloja pretežito su živjela u odvojenim dijelovima grada – talijansko građanstvo u starome („rimskome“) dijelu grada, a časnici i zaposlenici Mornarice s obiteljima u novoj gradskoj četvrti San Policarpo (Sv. Polikarp), koja je popularno nazivana „novom Pulom“. U onodobnim publikacijama o Puli se često navodi da sadrži „dva grada u jednome“ 23 Autor spo- menute studije iz 1886. godine – službenik Mornarice u Puli – svjedoči da su se zbog te podvojenosti pripadnici Mornarice osjećali u Puli “...kao presađena kolonija, na njima tuđem tlu, zbog čega se unutar vlastite skupine zatvaraju prema vani.” 24 Usprkos spomenutoj – srednjoeuropskim gradovima svojstvenoj – mješavini na- 20 Balota, M., Puna je Pula , Pula; Rijeka: Čakavski sabor, 1981., str. 89, 92. Autor (M. Mirković) na- vodi da su ti slojevi „...činili tek oko 1/10 nevojnog stanovništva grada. Bili su to većinom došljaci iz Cresa i Lošinja, Rovinja, Poreča, Izole, Kopra, iz Italije, mnogi su bili potalijančeni hrvatski seljaci. Ta mala skupina, ekonomski slabija od drugih, tri četvrtine stoljeća dominira društvenim životom grada; na izborima odlučujuća većina stanovništva grada svrstavala se iza nje.“ Isto. 21 Isto, str. 107. 22 Gareis, A., Pola, seine Vergangenheit, Gegenwart und Zukunft , Wien, 1886., str. 66. 23 Il Giornaletto di Pola od 31. 10. 1908., Nr. 3035. U polemici s talijanskim listom Il Pensiero u njemačkom tjedniku Neptun 1871. god. navodi se čak i mogućnost administrativnog odvajanja mornaričkoga dijela grada. Neptun , 1871., Supplemento al Nr. 26. 24 Gareis, A., n. dj., str. 66.