Nova Istra

34 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Žarko MILENIĆ – Jeste l’ znali – nastavi onaj koji je nekad radio u Berlinu – da najveći broj Nije- maca ima krvnu grupu A? – Pozitivnu il negativnu? – upita lažna plavuša koja kao da je nekad studirala medicinu ili biologiju. – Baš k’o Japanci – nastavi „Berlinac“. – A svi znamo da su Nijemci i Japanci naj- vrjedniji ljudi na svijetu! Nije to bez veze, ljudi moji... I tada je naišao autobus. Bilo je četiri i pol. Ušla sam bez nade da ću sjesti. U ovom autobusu u ovo vrijeme bilo je teško naći mjesto i za stajanje. Ali ovaj put sam imala sreće. Ugrabila sammjesto i sjela. I nije bilo jedino prazno. Čudo. Pravo čudo. Kad je autobus krenuo, pogledala sam oko sebe. Nepoznata lica. Polovica onih koji čekaju u isto vrijeme i na istome mjestu, i koji su uvijek ulazili sa mnom u isti ovaj autobus, sada nisu ušli. Ušla je ona druga polovica. Zapravo, ušlo ih je još ma- nje. Bila je tamo treća grupa koja je čekala neki treći autobus. Nisam nikog pitala, ali mi je bilo jasno. Ušla sam u pogrešan autobus. Nisam ni gledala koji je broj autobusa. Možda nije bio označen. Uvijek sam ulazila s onima koji su sa mnom čekali. Uvijek je to bila moja jedanaestica. Koji je to autobus? Bilo me stid pitati. Znam da bi se onaj koga bih pitala začu- dio. Vjerojatno i podsmjehnuo. Autobus je krenuo u istom pravcu kao i moja jedanaestica. Možda ipak nisam pogriješila? Ušli su neki iz one grupe koja je sa mnom čekala autobus. Bili su tu i oni koji su uspoređivali Berlin i Hrid. Ili su mislili kao i ja da je to autobus broj jedanaest? Možda je na ovom autobusu stajao natpis s pogrešnim brojem? Na onoj postaji stajali su prigradski autobusi od broja jedanaest do broja devetnaest. Ali malo je to vjerojatno. Zašto bi oni svi griješili, a ja jedina postupila ispravno? Autobus je skrenuo desno u drugu ulicu. Ne u onu u koju uvijek skreće. Koji je to mogao biti broj? Nikad nisam putovala ovom linijom. Autobus je stao na sljedećoj postaji. Trebala sam odmah izaći. Kao što su učinili oni koji su čekali jedanaesticu. Čim autobus nije skrenuo u pravu ulicu, shvatili su da nisu u jedanaestici i o tome komentirali. Vratit će se pješice do polazne postaje i sačekati jedanaesticu. I s njom krenuti u pravcu onoga dijela grada gdje i ja stanujem. Trebala sam. Ali nisam. Ne znam zašto nisam. Izaći ću na idućoj postaji. Onda ću sačekati isti ili neki drugi autobus koji ide iz suprotnog smjera pa ću se vratiti na postaju odakle sam uvijek polazila. Tamo ću sačekati pravi autobus. Ali nisam tako učinila. Ne znam zašto. Nisam izašla ni na idućoj postaji. Izašla