Nova Istra

334 POLITIKA I POLITIČARI Igor ŠIPIĆ nik N. Krpetić, 16 a ja pridodajem – i političari. Velik je bio Gotovac u svojoj ideji napućujući upravo pisce na vezu između potpune i sveobuhvatne obnove Hrvatske i naše javnosti. Ali došli smo do toga da to ima smisla tek ako shvatimo kako je bu- dućnost u rukama političara, neodređenog zanimanja i diskursa, koji unose pakao u naše domove i živote. Jer moć se uvijek raspodjeljuje ispod stola, a kad to čini liječnik opće prakse na funkciji ministra agrara, onda, mada se čini apsurdnim, raste potreba za intelektualcem optužbe. Samo, razumiju li to političari – „mali patuljci koji uo- kolo krešte tražeći da na njih padne što više reflektora svjetlosti“. Duboko svjestan da tim uzaluđem prokreiram svoj esej „ne izdajem literaturu“, kako reče Vlado, i „ne uvlačim je u teme koje njoj ne pripadaju“, nego nostalgično i buntovno ironizirajući političku stvarnost, ignorirajući i pobijajući priču o preva- lentnom političkom biću, šaljem poruku prošloj, aktualnoj i svakoj budućoj vlasti: gnojnica se najbolje istiskuje ako„oblik izraza ima svoju supstancu u povijesti jezika, u glasovnoj artikulaciji“ (A. Jembrih). 17 Pjesnik zacijelo nije taj koji je u nacionalnoj ekonomiji prebrisao komparativne prednosti natalne karte, jedan od najsnažnijih postulata konkurentnosti, nije ni „pregažena sirotinja“, a bogme ni očajem shrvani znanstvenik. To nas napućuje na posluh i sluganstvo svjetske pozornice, moć izvan moći – megakapital, a on pak na demografske procese koje više nitko živ ne spo- minje, dok se ultimativnim kriptoeuropejstvom prijeti radno neaktivnoj masi, kao posljedici ekstra pritisaka visokih tehnologija i natalitetnih azijskih pustara, spram hrvatskoga zamiranja. Koliko je sve u priči o našim naporima da definitivno pobolj- šamo život svakog pojedinca, a koliko u stvarnim sposobnostima nositelja politič- kog djelovanja? Odgovori su razlog više da se povijest rekreira u nekom od ontološki planiranih i predviđenih futura da bismo se vratili kulturnim obrascima susreta da- nas vrlo nekompetitivnih humanizama. Problem je očito star koliko i Diogenova bačva, što potvrđuje aktualnost mimo- hoda onih što nisu razumjeli problem politike, a ni politika problem odgovornosti. Ne više etičko, psihoanalitičko je pitanje što čovjeka nagoni na politiku da bi se o hrvatskoj demokraciji pisalo kao o kakvoj jambalayi bez presedana, svojevrsnoj za- bludi, vremenu privatnih stranaka i klubova? Od Diogenova cinizma, kojemu nije 16 Jako je zamjetna radikalizacija pjesničkoga govora, što najbolje uprispodobljuju stihovi A. Crn- kovića, inače profesora političke ekonomije na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, u pjesmi „Polubard prikriveno jebežljive poezije“: „Trgaju me često / zbog poezije koju pišem / e, kakva je / e, o čemu je / i tko to uopće kupuje i čita / A, ja koprivasto tvrdim / ponorna je / zaumna je / i prikriveno jebežljiva / nadasve“ (iz zbirke pjesama Prokockani juriš pregažene sirotinje ). 17 Referenca na nekoliko aktualnih zbirki poezije: Bu do kaj (N. Piskač), Vrime recesje gube i batudi (N. Krpetić), Prokockani juriš pregažene sirotinje (A. Crnković), Pronevjerom oblikâ (I. Šipić), i druge.