Nova Istra

283 Fahrudin NOVALIĆ POLITIKA I POLITIČARI „Politika nije ni nauka ni umjetnost, već (karnevalska, op. a.) igra za vlast i igra, s vlašću. Ta igra nije zabava, već smrtno važna stvar, i zato se u njoj smrt, fanatizam i kalkulacija (manipulacija, op. a.) češće javljaju nego humor i smijeh.“ Karel Kosik (u: Ćimić, 1989:31) Manipulacija je jedno od općih obilježja civilizacije u kojoj živimo. Umrežene vla- dajuće političke oligarhije manipuliraju – tajno vladaju, pojedinačno i u sprezi s ostalim oligarhijama. U politici, to je svijet c amere obscure političke ideologije – ra- dikalne odvojenosti politike od etike. 1 Politika i političari nisu „zlo samo po sebi“. Zlo se multiplicira kad je politička oligarhija u sprezi s financijskom, gospodarskom, vojnom, znanstvenom, medij- skom, oligarhijom iz svijeta kulture. Umberto Eco primjećuje:„Parlament je sve više bez autoriteta, politika se vodi na televiziji, poput gladijatorske igre, a da bi premi- jer dobio svoje zakonsko opravdanje, organizira mu se susret s Miss Italije“ 2 (Eco, 2010:80). To je stanje ne samo političke manipulacije nego i političke karnevalizaci- je. Za nju„se već svakodnevno koristi termin politica-spettacolo – politika pretvorena u predstavu“ (Eco, 2010:80). Najgore je to kada u društvu vlada nesnošljiva ravnodušnost prema manipulira- nju; kad zavlada glasna šutnja i „izdaja intelektualaca“, (termin Juliena Bende 3 ), koji nerijetko sudjeluju u manipuliranju. To je stanje kojem je ovladao cinizam umreženih oligarhija i intelektualaca. Potonji su, u takvom odnosu, izdali ideju – javne kritike, prospektivne odgovornosti, istinske demokracije, prava, pravde. Sastavni dio njihovo- ga intelektualnoga identiteta postao je pohlepni politeizam – nezasitno mnogoboštvo svjetovne religije. Njegova sljedba više štuje, za nju,„dobru“ – politiku, moć, vlast, silu, slavu; „dobri“ – kapital, profit, novac, kriminal; „dobre“ ratove i terorizme, nego Do- broga Pastira (Novalić, 2009.). Posljedice su pauperizacija i očaj velikoga dijela čovje- čanstva. 1 Što je camera obscura – tamna komora? Sarah Kofman kaže da Nizozemac Gravesande daje defi- niciju tamne komore i njezine korisnosti za slikarstvo ovim riječima:„Nazivljemo tamnom komo- rom svako mjesto lišeno svjetlosti u kojemu na papiru ili nekom drugom bijelom materijalu pre- dočujemo predmete koji su vani izloženi dnevnoj svjetlosti“ (u: Kofman, 1977:38). Svijet camere obscure ideologije – lažne, izopačene, fetišizirane svijesti i spoznaje (kao u krivom ogledalu – ta- mnoj komori), jest svijet koji proistječe iz društveno-povijesnih okolnosti i ograničenosti njegovih stvarnih nositelja. 2 Ta Miss se „ne predstavlja odjevena poput normalne (i prilično inteligentne, činilo se mnogima) žene, nego u kostimu Miss Italije (doći će dan kad će se i premijer morati maskirati u premijera radi svojeg zakonskog opravdanja)“ (Eco, 2010:80). 3 Julien Benda (1867.-1956.), franc. esejist, filozof, kritičar, romanopisac. Autor je knjige Izdaja in- telektualaca (Benda, 1997.). Zalagao se za slobodu umjetnosti, znanosti, razvoj demokracije.