Nova Istra

259 Slaven LETICA POLITIKA I POLITIČARI „Croatia“ koju je Tuđman sanjao, stvarao i u koju se na kraju smrtno zaljubio bila je njegovo umjetničko djelo. Ne, dakako, remek-djelo, jer Tuđman ipak nije bio Pigmalion, već priučeni državostvaratelj. Negativni Pigmalionov učinak u doba Kukuriku saveza Pojam Pigmalionova učinka nije, nažalost, poznat ni predsjedniku VRH-a Zoranu Milanoviću i njegovim najbližim suradnicima! Da mu je bio iole poznat, sasvim je sigurno kako na dobrodušno pitanje ili zamolbu jedne novinarke da poruči građa- nima „kada bi moglo biti bolje“, postavljeno nakon njegova obilaska tvornice „Pod- ravka“ u Koprivnici 15. lipnja 2012. godine, ne bi pružio ovaj odgovor: „ Ja nisam ovdje da ikoga tješim, nisam duhovni otac, nisam otac, ja sam premijer . Kada tvrtke poput ‘Podravke’ budu rasle, kada budu bujale, kada se budu širile na međunarodna tržišta, kreirale kvalitetne proizvode, ali ne samo proizvode, nego i stil, način uprav- ljanja, tehnologiju, onda ćemo biti bogato društvo. Tada će biti i za sve dodatke u javnom sektoru.“ Ljudi koji se bave javnom upravom i politikom vrlo dobro znaju da ponašanje građana u velikoj mjeri zavisi od Pigmalionova učinka. Ako neki državnik ili vođa ima sposobnost da u narodu otkrije i potakne ono što je najbolje (stvaralačko, ino- vativno, pregalačko, pa i dobro i plemenito) u njemu i potisne ono što je negativno (samodestruktivno, inertno, lijeno i zlo), može postići pozitivnu motivaciju, oslobo- diti radnu, poduzetničku i stvaralačku energiju, radni i razvojni potencijal milijunâ. I obrnuto: političari koji stalno proriču propast, koji vlastitom narodu prijete i provode svoje „stezanjem kaiša“, „bolnim rezovima“ i koji „izlaz iz krize“ vide u ma- sovnim stečajevima, otpuštanjima radnika (prošloga tjedna vlada je najavila otpu- štanje 3.700 radnika u Hrvatskim željeznicama, a prije nekoliko tjedana 3.500 u Hrvatskoj elektroprivredi; tekst je napisan 2013., op. ur. ), pribijanjem ljudi i tvrtki na stupove srama, zatvaranjem brodogradilišta i uništavanjem posljednjih ostata- ka proizvodnje, postaju generatori malodušja, inercije, apatije, bezidejnosti i straha, koji blokiraju sve oblike pozitivnog djelovanja zajednice, naroda i nacije. Bez posebnih istraživanja danas je lako dokazati da hrvatski narod i društvo po- sljednjih godina prožima i sputava sindrom niskih očekivanja i uvjerenja u vlastite raz- vojne potencijale i mogućnosti. Razina samosvijesti, ambicija i aspiracija hrvatskoga naroda i Hrvatske kao drža- ve svedena je na razinu metaforičke ulične prostitutke iz spomenutog holivudskog filma „Zgodna žena“. Uostalom, zar našoj zemlji vjekovima ne tepamo „Lijepa naša“. Ako je nakon svih trauma koje su u posljednjih nekoliko desetljeća „zadesile“ naš narod i zemlju (koje su im nametnute) preostao krajičak životnog, poduzetničkog i radnog vitaliteta i samosvijesti, pojavljuju se ONI – trojica iz mraka – koji narodu po-