Nova Istra

21 Stijepo MIJOVIĆ KOČAN SUVREMENA KNJIŽEVNOST htio objaviti, a njemu, tom odnarođenom, a možda se takvim tek doima – uspijeva slično tiskati jer je ovo vrijeme njegovo, u novinama vladaju njegovi i vladali su nje- govi, Udba i njezina djeca – naravno, a tvoje nije ni ovo niti je bilo ono…Čitaš sada u tuđemu članku neznatno preinačene vlastite rečenice. No, to je prvo i jedino što u ovomu trenutku treba reći, ponoviti za Krležom: „Dođite tu i vladajte jer mi smo nesposobni sami sobom vladati!“ Dakle, već u desetom, 925., „napredno“, ne kao Francuzi „nazadno“, tek u devetnaestom stoljeću, „brati Hrvati“, kako ti zoveš svoje sunarodnjake, smaknuli su svojega kralja Tomislava, a kraljevstvo mu razgrabili i rasprodali i razdavali kojekomu, ulazeći neprekidno u nekakve unije jer sami sobom vladati nisu znali i ne znaju – sve raznesu sebi doma! Pod mađarskoga Kolomana sami sebe upregnuli već 1102., a zatim 1526. vape Habzburge,„papinski poslanik u Budimu to pravilno zove ‘traženjem novoga gospodara’, trovarsi altro Signore “,„do na- ših dana hrvatstvo traži nekoga da mu se podredi“, a onda se nastoje iskobeljati, da bi čim prije sebe uvalili pod novoga gazdu, kojega se odmah nastoje i osloboditi, iz- migoljiti mu…Konačno, poslije stoljeća i stoljeća vladavine Pešte, Beča i Beograda, hrvatske političke „guske u magli“, tamo zalutale 1918., nakon što su pomogle uni- štiti najbolju europsku uniju u kojoj su ikada gakale, onu austrougarsku, oslobodile se i Beograda, zapravo tek 1995., krvareći i ginući u još jednomu oslobodilačkom ratu, ovoga puta bez navodnika, ali nisu se oslobodili samih sebe, da bi – ni dvadeset godina kasnije – te hrvatske političke guske, još deblje, još manjega mozga, a još veće i značajnije vlastite stražnjice, koja njihovom pojavom prednjači, a njihovim umom upravlja – stavile svoj politički guščji i kokošji vrat i savitljivu kralježnicu u omču Eunije… S jednom velikom novinom: nju su počeli „zajebavati“, i u navodnicima i doslovno, a da se još nisu ni našli u njoj, izglasavši u svojemu Saboru dva dana prije ulaska zakon koji potire eunijske zakone, iako su ih već prihvatili i to potpisali, a onda su na dan ulaska udarili u tambure…To je kao da nekomu koji nikada nije ni stao na brod – dadneš da upravlja kruzerom punim naroda… – Čuj, to je sam taj narod tako odlučio, izabravši ih na vlast. – Jest, ali što će to tebi? Zašto uopće to spominješ? Što će to tvojoj pripovijesti o ocu i sinu ili sinu i ocu, kako hoćeš? Čime se ti to zapravo baviš? Ha, reci! – Pa... – Ništa „pa“! „Pa“ kaže patka! Nisi li svoje studente tako učio: da se rečenicu ne započinje time „pa…“? – Jesam, ali… to je nekako… jače od mene i… – I – tu smo! Ako nisi i gori od svih tih po kojima si raspalio, onda si im itekako sličan. Jedino što nisi i sebičan i nepošten kao mnogi među njima. Ali – nespretan si, neodlučan, oklijevalo… – Zašto me vrijeđaš?