Nova Istra

133 Dragutin LUČIĆ LUCE OPTIMIZAM Korak br. 6 Nije dočekao pad Berlinskoga zida, iako je nošen vizijom „demokratske revolucije”, u političko-filozofijskim komentarima uz Platona, Tukidida, Tocquevillea, Kanta, Fichtea..., najavio neizbježnost sloma apsurdnih utopijskih nacrta preminulog sto- ljeća. Naravno i u nas. Slom našeg nacrta urodio je ne manje apsurdnim rezultatom – nacrtom bolje prošlosti. Moglo bi se s Kirkegaardom reći da je infantilna iluzija nadomještena iluzijom starmalosti , očajavajući prezent in futuro , očajavajućim prezen- tom in praeterito – sveopćim poetiziranjem života. No je li „izmišljanje utopija” uistinu, kako kaže Volkmann-Schluck, „posljednja mogućnost” održanja čovjeka koji se našao u intermezzu između dvostrukog ništa ili je pak moguća još neka (hiper-utopijska) mogućnost? Nastojeći pogoditi Blochovu „reflektiranu utopiju” te praksu tzv. „realnih utopija”, ne hoteći ili s predumišljajem (s obzirom na mjesto i vrijeme prije će biti ovo drugo) zastao je na petom, pret- posljednjem koraku Nietzscheova zapisnika? Podsjeća se da „korak br. 6 ” doslovno glasi ovako: „ Istinski svijet uklonjen: Koji je svijet preostao? Moguće prividni? Ali ne! S istinskim svijetom uklonili smo i prividni! ”