Nova Istra

129 Dragutin LUČIĆ LUCE OPTIMIZAM padnim morskim putanjama do indijskih obala. Naravno, Volkmann-Schluck na zaobilazan način, uz za ono vrijeme dužan oprez, cilja i na inauguraciju načelno neodrživih utopijskih i utopističkih, odnosno revolucionarnih nacrta XX. stoljeća, plaćenih miljunima života. Naravno i u nas. Danas se čini nevjerojatnim da su tak- vi pokušaji, bolje rečeno eksperimenti s „ljudskim materijalom” (mahom propali), obilježili život i smrt dobrog dijela čovječanstva. Naravno i naš. Paradoks: gdje i kad onoga nigdje i nikad Zna se da je više no simbolički sve započelo 1917. u Rusiji, da bi već 1917./1918. Antonio Gramsci, najpoznatiji politički zatvorenik Benita Mussolinija, o Okto- barskoj revoluciji napisao tekst čiji naslov već dovoljno govori: La rivoluzione con- tro il ‘Kapitale’ ( Revolucija protiv ‘Kapitala’ )! Misli se, naravno, na naslov knjige, na Marxov Kapital . Zanimljivo je to da je na margini Korčulanske škole , a onda i već spomenutog broja Praxisa , tada još mladi pjesnik Željko Falout, u kratkom osvrtu naslovljenom Paradoks utopije , u za slobodi mišljenja ne osobito sklonim okolnos- tima, pozvao na „oprez pred svim konkretnim utopijama”: „Ne treba ostati kod pa- tologije (postojećeg) stanja, ali treba biti nadasve skeptičan pred svakom retorikom . Da li plemnite ideje ubijaju zbog prevage neplemenite stvarnosti ili, što je značajnije za istraživanje, jer nešto s njima nije u redu..?” 5 Više od retoričkog pitanja, izazovan „šlagvort“ korčulanskog ljeta ‘72. Naime, upravo u toj putanji Volkmann-Schluck „mišljenje u utopijama” (to je njegov termin) koje, kako kaže, „su-određuje suvremenu svijest”, hoće opisati u njegovoj genezi da bi se tom mišljenju (i praksi) opredijelilo povijesno-filozofijsko „mjesto” i „vrijeme”, iako već sam smisao neologizma utopija svaku u-mjesnost i su- vremenost hoće zanijekati! Već i gimnazijalci znaju da je pojam utopia , da se tako kaže, Thomas Morus (Thomas More) „konstruirao” od starogrčkog prefiksa ou = ne i starogrčke imenice topos = mjesto , te je dotična „nova” riječ ušla u hrvatski, da- kako i u sve europske jezike, moglo bi se reći, u istovjetnom značenju: ne-mjesto . Premda je narečeni neologizam uzdignuo do naslova knjižice objavljene 1516. – Insula Utopia , Morus se, kao što se zna, dvoumio između, uvjetno govoreći, grčke riječi utopia i latinske nusquam , o čemu svjedoči i jedno pismo Erazmu Roterdams- kom, jer izraz „utopia više odgovara duhu latinske negoli grčke leksičke tvorbe” 6 . U svim zapadnjačkim jezicima, naravno i hrvatskom, utopija je uz značenje„ne-mjesta” 5 Željko Falout,„Paradoks Utopije“, Praxis , 1-2/1972., str. 281-286. 6 O tomu više u: Gordana Bosanac Utopija i inauguralni paradoks – Prilog filozofsko-političkoj raspra- vi , str. 3, KruZak, Zagreb, 2005. Riječ je o vrlo iscrpnoj i instruktivnoj studiji o utopiji i inaugura- ciji utopijskih nacrta u nas.