Nova Istra

128 OPTIMIZAM Dragutin LUČIĆ LUCE odnosno njegov pokušaj da zapadnjačku metafiziku od Platona do Hegela prevlada ( Aufhebung ) uzdizanjem utopijskog u najviši rang mišljenja. Usuprot Platonovoj filozofiji kao prisjećanju , što prema Blochu vlada svekolikom filozofijom ergo pla- tonizmom Zapada, on će nadu u bolju, štoviše svijetlu, najsvjetliju budućnost, u tzv. totum humanum , uzdići do preegzistentne sile svijeta i duhovne kvintesencije vre- mena, na njoj utemeljujući svojevrsnu ontologiju još-ne-bivstva ( Noch-Nicht-Seins ), s predominacijom budućeg nad svim ostalim modusima vremena – nad bilošću i osadašnjenjem. Usput, ova njegova formulacija, koja toliko podsjeća na Heideggerov „jezik”, iako je riječ o disparatnim dimenzijama mišljenja, zavela je ne jednog in- terpreta da, barem nakratko, povjeruje u istovjetnost Blochova i Heideggerova tumačenja vremena, odnosno vremenosti i vremenitosti. Kontrapunkt permanentnog nezadovoljstva i permanetne nade, katastrofe i napretka pogonsko je gorivo Blochove eshatologije „utopijskog humanizma”. Premda su ga redom nazivali „marksističkim Kantom”, „marksističkim Hegelom” i „marksističkim Schellingom”, svojim se utopijskim mišljenjem stavio s onu stranu Marxova ekonomijskog ozbiljenja metafizike, s onu stranu prevladavanja, odnosno ozbiljenja filozofije u (apsolutno) znanstvenom elementu, da se ne rekne – pogonu. Štoviše, njegov utopijski umišljaj ide eksplicitno usuprot Engelsovoj studiji Socija- lizam od utopije do znanosti te implicitno i osnovnim intencijama Marxovih Grund- risse i Kapitala . Iz središnjeg nagnuća svoje filozofijske hermeneutike, položene u riječ-vodilju „ iskrenuće ” ( Herauswenden ), Volkmann-Scluck u „utopijskoj filozofiji” prepoznaje, ne misaoni novum, nego još jednu od tolikih zavodljivih inačica no- vovjeke metafizike subjektiviteta, odnosno prekrojenog degerescentnog platonizma, a time i nihilizma. Budućnost se ne dâ proračunati, odnosno anticipirati jednom naslijeđenom i od duge uporabe istrošenom „gramatikom”, o čemu svjedoči već i neoprezna Blochova prispodoba o Kolumbu koji je tragao za Indijom a otkrio Ameriku, lišena napomene kako je Kolumbo bio uvjeren da je stupio na obale In- dijskog potkontinenta – Indija je Zapadu već bila „otkrivena” (onamo se putovalo kopnom), Đenovežanin je pak, uvjeren da je Zemlja ipak okrugla, tragao za za- profesor u Leipzigu. Dovršava započeta djela: Subjekt-Objekt ; Avicenna und Aristotelische Linke ; Christian Tomasius ; Das Prinzip Hoffnung . Za ovo djelo 1955. dodijeljena mu je državna nagrada DDR-a te izlazi spomenica u povodu njegova 70. rođendana koju je priredio R.O. Gropp. Nakon slavlja uklonjen je sa svih akademskih funkcija. Godine 1957. održana je konferencija te objav- ljen zbornik Ernst Blochs Revision des Marxismus , koji je, kao i spomenicu, priredio R.O. Gropp. Godine 1961. prelazi u Zapadnu Njemačku, prihvaća profesuru u Tübingenu. Objavljuje: Zur Ontologie des Noch-Nicht-Seins ; Tübingener Einleitung in die Philosophie ; Atheismus in Christen- tum ; ExperimentumMundi …Bio je član redakcijskog savjeta časopisa„Praxis“, sudjelovao je u radu Korčulanske škole , a 1969. proglašen je doktorom honoris causa Sveučilišta u Zagrebu.