Nova Istra

127 Dragutin LUČIĆ LUCE OPTIMIZAM takvo „nemoguće” stanje.„Posljednja mogućnost” da se čovjek održi u tom„između”, prema Karl-Heinzu Volmann-Schlucku 1 , jest mišljenje koje „izmišlja” utopije. Bi li samoj stvari bilo primjerenije reći – „umišlja” utopije? Premda se u tekstu predavanja Kako je ideja postala utopija , održanog na Korčulanskoj ljetnoj školi ‘72 2 te objavljenom u časopisu Praxis 1972/5-6 3 , nigdje izrijekom ne spominje, i više je nego očito da cilja ponajprije na Ernsta Blocha 4 , 1 Karl-Heinz Volkmann-Schluck (1914.-1981.), njemački filozof. Studirao u Frankfurtu i Leipzigu. Godine 1939. asistent slavnog Hansa-Georga Gadamera. Habilitirao se 1944. radom o Nikoli Kuzanskom. Bio profesor na sveučilištima u Leipzigu, Rostocku i Kölnu. Član savjeta časopisa „Praxis“ i stalni sudionik Korčulanske (filozofske) škole. Mišljenjem blizak Martinu Heideggeru. Najvažnije iz opusa : Nicolaus Cusanus ; Metaphysik und Geschichte ; Leben und Denken: Interpreta- tionen zur Philosophie Nietzsches ; Mythos und Logos: Interpretationen zu Schellings Philosophie der Mythologie ; Politische Philosophie: Thukydides, Kant, Tocqueville ; Die Metaphysik der Aristoteles ; Die Philosophie der Vorsokratiker ; Die Philosophie Martin Heideggers: eine Einführung in sein Denken ; Hegel: die Vollendung der abendländischen Metaphysik ; Plato: der Anfang der Metaphysik ; Kunst und Erkenntnis ... 2 Volkmann-Schluck je u Kölnu vodio i svojevrsnu „filozofsku radionicu” za studente i profesore filozofije iz Zagreba, Ljubljane, Sarajeva, Beograda… Osobito mislilačko prijateljstvo vezivalo ga je uz legendarnog zagrebačkog Učitelja filozofije Vanju Sutlića. Korčulanska ljetna škola , jedno od najznačajnijih svjetskih okupljališta filozofa od 1964. do 1974. Organizatori: Hrvatsko filozofsko društvo i Jugoslavensko udruženje za filozofiju. Školom je ravnao Odbor s Rudijem Supekom na čelu. Održavala se u Korčuli. U Redakcijskom savjetu časopisa„Praxis“ te među sudionicima Škole bili su respektabilni mislioci tog vreamena: Axelos, Baumann, Bloch, Bottomore, Cerroni, Debe- njak, Đurić, Filipović, Fink, Goldmann, Gorz, Habermas, Kołakowski, Kosik, Lefebvre, Lukács, Mallet, Marcuse, Paci, Parsons, Riesman, Wolff, Petrović, Kangrga, Pejović, Sutlić, Pirjevec, Des- pot, Hribar, Urbančič, Hudoletnjak, Fromm, Volkmann-Schluck, Grassi, Lübbe… Održano je deset zasjedanja: Smisao i perspektive socijalizma ; Što je povijest? ; Stvaralaštvo i postvarenje ; Marx i revolucija ; Moć i čovječnost ; Hegel i naše vrijeme; Utopija i realnost ; Sloboda i jednakost ; Bit i granice građanskog društva ; Umjetnost u tehniciranom svijetu . Godine 1974. vlasti su onemogućile daljnji rad škole jer su organizatori, mahom „praksisovci”, sumnjičeni da su u službi stranih agentura. Premda su filozofske, društvene i političke pozicije sudionikâ Škole bile heterogene, pa i dispa- ratne, rasprave su vođene u duhu tolerancije, ponekad i na najvišoj misaonoj razini. 3 Napomena : Svi citati u tekstu, koji nisu posebno obilježeni fusnotama, preuzeti su iz: Praxis 1-2/1972. , Korčulanska ljetna škola – Utopija i realnost; Karl-Heinz Volkmann-Schluck Kako je ideja postala utopija , str. 37-43. 4 Ernst Bloch (1885.-1977.), njemački filozof. Doktorirao 1908. disertacijom o H. Rickertu i problemima spoznajne teorije. Nstavio kao „slobodan pisac” u Berlinu i Heidelbergu. Druži se s Georgom Simmelom, potom u krugu Maxa Webera te s G. Lukácsem, H. i Th. Mannom, B. Brechtom, Th. Adornom, Walterom Benjaminom… Tijekom I. svj. ratu kao pacifist emigrira u Švicarsku gdje je napisao presudno djelo objavljeno u Münchenu 1918. – Geist der Utopie (Duh utopije) . Poslije rata vraća se u Njemačku te piše: Thomas Münzer als Theologe der Revolution ; Durch die Wüste ; Spuren ; Erbschaft dieser Zeit . Putuje po Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Sjever- noj Africi. Nakon Hitlerova dolaska na vlast 1933., emigrira u Zürich, a potom u Beč, Pariz, Prag. Godine 1938. odlazi u SAD te ostaje do 1949. Vraća se u Istočnu Njemačku te postaje