Nova Istra

122 OPTIMIZAM Vesna KRMPOTIĆ O ocu oceanu A čega li nam je usporedba i simbol otac-ocean? Onoga jednog bitnog izvora-i-pokretača: sve-svijesti, vrhovne svijesti. Božanske svijesti koja je i tvorac i tvorivo i gorivo svoje svekolike pojavnosti. I dok se ta usporedba, ta sve-svijest bar donekle ne osovi u čovjeku, on će ratovati sa samim sobom, to jest s valovima-okolnicima. Da objasnimo usporedbu: kao što je ocean tkivo svih svojih aspekata – valova, prskova, udara, sudara, smiraja, struja, šumova – tako je i vrhovna svijest temelj milijarda svojih izraza – temelj prolaznosti i vječnosti, ljudi, naroda, pojedinaca, odnosno njihovih misli-riječi-htijenja-spozna- ja-djela. Ono što su neki vidoviti pojedinci i skupine tijekom povijesti činili da bi pomo- gli stanju u društvu, nadahnuto je upravo tom slikom zajedničke oceanske svijesti. Svijesti, koja ne bi trebala biti samo lijepa definicija, slika i podatak o kompoziciji svijeta i o čovječanstvu, već nadahnuće i poveznica svih nas sa svima nama. To što spomenuti vidovnici, prosvjetitelji, sinovi Božji širom svijeta i vremena čine, nije ništa drugo nego obnova te jedne bitne vizije, toga jednoga vrlo starog otkrića: svi smo jednoviti, u milijardama različitih kostima . Shvatiti to, znači odreći se vidika da je more na drugom kraju svijeta neko drugo more, to jest da je „njihovo“, i da nam je „tuđe“. Što se u tom„njihovom“ moru zbiva, stići će i do „našega“ – i obratno. Slika prožetosti svih sa svima budi u čovjeku spo- znaju da je udar po drugima – bili oni blizu ili daleko, žuti ili crni ili bijeli, ove ili one vjeroispovijesti – da je taj udar uistinu zakrinkani udar i po nama . Dokučiti to, pri- hvatiti to, znači odustati od ego-stanja, zgaditi se nad zabludom da smo odvojeni od onoga što se časovito negdje drugdje zbiva – uzmimo, u današnjoj Siriji, u Egiptu, u Afganistanu, možda u sutrašnjoj Palestini, Rusiji, Kini... I prihvatiti to, znači shvati- ti da nemiri, strahovi i bolovi putuju zemaljskim prostorom poput živih, strelovitih i gladnih virusa – da jure nevidljivi a učinkoviti, i da su svi oni (ti virusi) u žustroj potrazi za novim staništima – za nečim što će im omogućiti daljnje zaraze i opsade. A mir, vedrina i povjerenje, to jest optimizam, dolazi upravo od svjesne ili nesvjesne ili nadsvjesne spoznaje da u prirodi, u svemiru, u drugim ljudima i stvarima, u svekolikoj neumornoj drukčijosti zbilje možemo i trebamo prepoznati red i sklad, slobodu i ljepotu jednog jedinstvenog oceanskog zakona . O optimizmu O optimizmu, kao i o njegovoj opreci, pesimizmu, kao i o svakom drugom čuvstve- no-misaonom stavu, treba najprije reći da on, taj stav, zacijelo ima svoje konkretno djelovanje na stanje i raspoloženje okoline. Kao što može ohrabriti odziv, može iza- zvati i oprečan stav. U pesimistički orijentiranom društvu teško je podržati i održati