Nova Istra

120 OPTIMIZAM Vesna KRMPOTIĆ nekog dokaza i djelomičnog otkrića zbilje – to nije stanje trenutačnog zgoditka u lutriji pogađanja. 2. Drugim riječima, to je stanje dublje spoznaje, drukčijega pogleda na sebe i svijet – to je osjećaj pojedinčeva zakonitog mjesta-i-razloga unutar sveopćega zbivanja. 3. Trećim riječima, to je stanje sklada i podrške tomzbivanju-i-nastojanju, a s tim i stanje povjerenja u njegov put, ulogu i ishod: stanje optimizma. Što se tiče dovršetka svakoga od valova, on je za svakoga od njih isti – to je stapa- nje s morem. Ma koliko gorostasan bio val, on će se u neko svoje zakazano vrijeme spustiti u more, stopiti se s morem. Ma kolika mu bila pjena, šum i krilata snaga, more mu ne gine. Ali nije o tomu riječ. Riječ je o času i vremenu kada će čovjek-val shvatiti da je on od tvari roditelja- ‑oceana, da je on ocean . To jest, riječ je o času kada će se čovjek, individualna svijest, prepoznati u ocu-bezdanu, u sve-svijesti, stopiti se s tom sve-sviješću i doživljajno i spoznajno. Takvo je stapanje, rekli bismo, cilj igre razdvajanja, kraj igre talasanja i oluje. A raskorak i sukob unutar nas samih, nedodir s našom istinskom ocean-priro- dom, nedodir s vlastitom sviješću, podrijetlom, razlogom i pojavom, uzrok je ne samo individualne krize, već i globalne . Samonaslut, vedrogled Shvatiti to i tako, gledati i sagledati igru mora s valom, vala s pjenom, šuma s tišinom, gledati je i slušati ne samo kao predstavu prirode – to je tek početak sebe-nasluta. Tu igru bi trebalo doživjeti i kao prirodnu, čak svakodnevnu prikazbu, metaforu onoga što se oko nas, s nama i u nama zbiva. Ponovimo sada što je to i odakle je optimizam (vedrogled?). Rekla bih da je opti- mizam posljedica našega svjesnog čak i nesvjesnog povjerenja u kompoziciju zbiva- nja, naše što svjesne što nedosvjesne podrške stanju i zbivanju oko nas, pa i zbivanju u nama. Da taj vedrogled nije tek časovit, da nije ograničen samo na nešto određeno. U tom smo procesu podrške i svjedoci i sudionici. To stanje i zbivanje – događalo se ono u Americi ili u Africi ili u susjednoj ulici – od nas prima energiju povjerenja i podrške, to jest nevidljivog odobravanja, pa i sudjelovanja. Dodala bih još to da je optimizam i stav našega povjerenja u vlastitu ulogu podrške nekom zbivanju – u naše navijaštvo i sudjelništvo s nekim zbivanjem, stanjem, zgodom – to jest u osobni i prisni dodir s tim zbivanjem-stanjem, bilo ono daleko ili blizu, bilo ono zvjezdo- znanstveno, ili događaj iz susjedstva.