Nova Istra

114 Branko ČEGEC, Zagreb TAMNA TINTA SVIJETLE BUDUĆNOSTI Mogućnosti optimizma u sjeni novoga totalitarizma Ne znam je li ikada bilo teže odrediti se prema vlastitom vremenu, prema su- vremenosti, iz koje je jedino moguće pogled usmjeriti prema prošlosti i prema budućnosti, suočiti se s pojmovima kao što su: zadovoljstvo, nada, strah, optimizam, pesimizam…Giorgio Agamben u glasovitom eseju Što je suvremenost? kaže:„Suvre- menim može biti nazvan jedino onaj koji se ne prepusti tome da bude zaslijepljen svjetlima vijeka i uspije opaziti u njima udio sjene, njihovu intimnu tamnost.” Svako vrijeme moguće je jedino kroz projekciju u dva smjera, pozitivnom i negativnom, pa je tako valjda i s aktualnim, iako su se nad opću sliku navukli tmurni oblaci, koji vrlo teško propuštaju zrake „svijetle” ili barem nešto svjetlije budućnosti. Agambenovim riječnima „Sva su vremena tamna za onoga koji iskušava suvremenost. Suvremen je, upravo, onaj koji vidi tu zatamnjenost, koji je sposoban pisati uranjajući pero u tamu sadašnjosti.” Ne može se reći da tamna tinta ne može pisati svijetle projekcije, zar ne? Samo ako joj to omogućimo. Malo je, međutim, bolno premalo stvari koje nas u aktualnom vremenu, u našoj suvremenosti upućuju na optimizam. Fikcionalizacija stvarnosti, produkcija privida kao individualne sreće, slika života kao permanentne zabave, silovito nas pokušava odgurnuti od mišljenja o sebi, promišljanja sebe u kontekstu društava koja upućuju na sve moguće izlaze, osim na optimizam. Umjetnički projekti, donekle realniji od stvarnosti same, također o optimizmu govore s ironijske distance ili mu, kao fikcionaliziranoj projekciji, upisuju izvrnute perspektive, u kojima je optimizam tek anakronizam, u jeziku lišen značenja, u pragmatičnom životu sadržaja koji je moguće iščitavati jedino u povijesnoj perspektivi, kada je „princip nade” još uvijek ostavljao prostora imaginaciji, umjetničkim i teorijskim strategijama. Istodobno, optimizam kao pojam caruje među riječima zaboravljenih značenja, u prostorima obeznačena jezika poput politike, marketinga, tzv. informativnih medija