Nova Istra

113 Josip CVENIĆ OPTIMIZAM redovničku zajednicu Misionarke ljubavi , Dobila je Nobelovu nagradu za mir, Papa Ivan Pavao II. posjetio je njezine jadnike u Indiji, i sve se činilo kao da je njezina predaja Kristu ispunjena. Majka Tereza sve je dala drugima, jer samo tako nalazila je radost, optimizam. Njezin učitelj bio je pored nje, otuda je crpila snagu. Ali bila je slijepa, kako narod kaže, pored zdravih očiju, nije prepoznala svoju završnu radost. Na kraju dugog iscrpljujućeg života rekla je: Oprosti mi Bože, ako postojiš . To je druga krajnost: nađen i izgubljeni optimizam. Kao što sam na malim primjerima pokazao optimizam, putem vjere i religije, jed- nako bih mogao napraviti pregled kroz filozofiju: od veselog optimizma u Dionizija do jedva postojećeg u Schopenhauera. Sličan pregled mogao bi se napraviti prateći povijest umjetnosti, točnije književ- nosti, od prvoga povijesnog optimizma u Homera do nepriznavanja optimizma u Krleže. Možemo se truditi i tražiti po svim Krležinim djelima i likovima, ali optimi- zam nećemo naći. Jedini optimističan trag kod njega, držim, naći ćemo u Baladama Petrice Kerempuha , no i taj je u konačnici preuzet iz narodne mudrosti, a glasi: „Nigdar ni tak bilo Da ni nekak bilo, Pak ni vezda ne bu Da nam nekak ne bu.“ U tom pučkom optimističnom ozračju zastajem: neka uvijek nekako bude, pa makar i s radošću.