Nova Istra

10 i ruski car bili su bratići, nego su se još i više zahuktavale ideje i vrtjele se po glavama rijetkih pojedinaca i skupina, da bi se kasnije sve skupa proširilo među vrtoglavim krugovima mnoštva. Relacije još nikad nisu bile tako neobične, odnosi opasni, a relativizam jedini zajednički nazivnik. Mješavina predrasuda i osuda, veza, saveza i savezništava postajala je sve eksplozivnija. Stari su lanci pucali, u zraku je lebdjela nova lančana reakcija. I kako su već tada drugi mogli shvatiti kad je čak i Einste- in svoju opću teoriju relativnosti domislio tek tijekom prve godine rat? Posebnu je teoriju relativnosti objavio već 1905. godine, no ime joj je dao tek Max Planck tri godine kasnije, a još desetljeće nakon toga glasovitu i silnu formulu E=mc2 na cijelome je svijetu mogla shvatiti samo šačica najboljih fizičara i matematičara. Prva je četiri predavanja o općoj teoriji relativnosti Einstein održao na Pruskoj akademiji znanosti i umjetnosti u studenom 1915., u vrijeme kad je svijet već duboko zagazio u rat. Je li zakleti mirotvorac, koji se u eseju Moj pogled na rat jasno opredijelio protiv rata nadajući se da će njegova misao koja je u stanju pomicati krajnje granice prostora i vremena i mijenjati zakone svemira uspjeti pomaknuti i pozicijski rat na fronti, čovjek koji je nekoliko godina prije temeljito pretresao Annalen der Physik, držao da može posegnuti u anale povijesti još u doba dok fizika nije bila najmoćnije oružje? Premda nije bilo retorično, pitanje je ostalo otvoreno i nakon što je na nago- varanje mađarskog fizičara Szilarda netom prije Drugoga svjetskoga rata potpisao pismo predsjedniku Rooseveltu na temelju kojega su Amerikanci pokrenuli projekt Mannhatan. Lančana reakcija više nije visjela u zraku, nije bačena samo kocka nego i atomska bomba. Nakon Hirošime i Nagasakija, Einstein gotovo da i nije radio ništa drugo osim što se iskreno zalagao za razoružanje. Čovjek koji je svoju misao spustio u najdublje vrtloge vremena i prostora godinu se dana prije smrti povjerio prijatelju da je pogriješio što je potpisao to pismo. Zajedno sa Saharovim, ocem još moćnije vodikove bombe i još većim borcem za slobodu, shvatio je da je najvažnije pitanje o konačnim stvarima između čovjeka i svijeta, dijela i cjeline, slučaja i nužnosti, etika. Einstein nije volio slučajnost i nepouzdanost. „Bog se ne kocka!“ skresao je Nielsu Bohru na konferenciji fizičara u Briselu 1911. godine jer nije mogao prihvatiti ne- pouzdanosti Heisenbergova načela nepouzdanosti, temeljne pretpostavke kvantne mehanike. Bohr mu nije ostao dužan. Odvratio mu je da prestane govoriti Bogu što da radi. Da se čak i najveći predstavnici znanstvenoga racionalizma u krajnjoj potre- bi pozivaju na Boga vjerojatno nije čudno, ali je barem neobično da raspravljaju ne samo o njemu nego i u njegovo ime. Kako su, dakle, o tom što se doista događalo mogli znati milijuni onih koji su u veliki rat otkoračali paradnim strojevim korakom u ritmu vojnih koračnica vrišteći i sa smijehom na usnama... Oni rijetki koji su se vratili više se nisu smijali i premda su jedini imali to iskustvo, uglavnom su šutjeli i tek bi se s vremena na vrijeme nekako VELIKI RAT I NIŠTA MANJI MIR Janko ROŽIČ