Nova Istra

U SJEĆANJE MIRKO KOVAČ (Petrovići, 26. prosinca 1938. – Zagreb, 19. kolovoza 2013.) Odlazak Meštra od Riječi Stariji su i mudriji davno zapisali kako svijet nestaje, mijenja se i zapravo umire smrću svakoga pojedinca. * „Spušta li se na zemlju nebeska praznina ili se to nad nama raskriljuje bolji život? Nisam znao da svijet umire smrću svakog čovjeka.“ – tako je Fulvio Tomizza okončao svoj roman „La miglior vita“. Možemo se samo na- dati kako je još jedan čovjek, naš suzavičajnik, književnik i angažiran intelektualac bez ostatka, a Rovinjanin i Istranin izborom, Mirko Kovač doista ovih dana prešao u bolji život, u ljepši, plemenitiji i pravedniji svijet. I kad hoda osunčanom stranom, pisac od formata najčešće stremi izazovu onoga prijeko, tamnoga, mračnoga, za- gonetnog, mitskog i mističnog, jer na taj se način uvjerljivije i dojmljivije svjedoči i teži ljepšemu, boljemu i istinitom, progovara o čovjekovoj, posredno i kolektivnoj, sudbini u nevremenima i nesretnim prostorima, o rubu i rubnome, zavičaju i povi- jesti koja se ponavlja, nasljeđu, obitelji, dubini i cjelini egzistencije... Kovač je takav suvremeni pisac, velik stilom i temama, izrazom i obradbom, žive i vitalne riječi koja zasijeca duboko, katkad povezujući dokument i fikciju, autor refleksivan, odvažan polemičar i erudit, iznimno samosvjesno vodeći misao prema rečenici i obratno, bez obzira na to o kojemu je od brojnih žanrova njegova opusa riječ. U kontekstu književne i uopće kulturne klime ukupnoga prostora bivše države, * Riječ na komemoraciji preminulome piscu i sugrađaninu.