Nova Istra

297 Željka Lovrenčić KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Od takvih nas trebaju braniti predobri Isus i njegova učenica Diana. Zadatci su teški i traže puno odricanja i pokoravanja. Naša je autorica ponekad umorna, ali i tvrdoglava i prkosna: – Ti od mene uvijek tražiš nešto teško... – Nije istina. Ja ti sve želim olakšati. – Baš mi se ne čini tako... – Ali, tako je, vjeruj mi. – Vjerujem ti, ali... – Pusti taj ‘ali?’, taj ‘ali?’ To te čini tužnom u životu... Ljubi svako ovo biće ljubavlju kojom ga ja ljubim, blagoslivljaj ga u sebi, daj mu cjelov u obraz ili u čelo i otpusti ga iz srca s ljubavlju... Ovo zaista nije lako. Teško se uzdići iznad svakodnevnih, ne baš veselih okol- nosti u kojima živimo i našega okružja. Ali, uz Isusovu pomoć i blagost možemo se izolirati od zla, postati boljima i jačima. Diana je na tome putu ustrajna, jer je svjesna činjenice da Isus od nje nastoji napraviti bolju osobu i trudi se – posti, čita i proučava Bibliju, uči Ljubav. Ponekad u svojim raspravama s Isusom čak prijeđe zemaljske okvire: – Isuse, ovo je horror. Neke ljepljive, crne spodobe u poluraspadnutome stanju drže se za rubove, a dolje se još masa njih stišće i ispuštaju jezive zvuke i škrguću zubima gledajući prema gore. – Što govore? – Ne govore; hule Boga, psuju i proklinju! – Ima li tko, koji plače? – Nitko ne plače. – Zašto nitko ne plače? – Jer je to bio njihov izbor, i oni se ne kaju. – Ne kaju se? – Ne, samo mrze. Osjećam njihovu golemu mržnju. Sve mrze, jedni druge, Pakao, Boga, pretvorili su se u mržnju. Autorica ovako zamišlja pakao u koji odlaze ljudi koji ne vole svojega bližnjega ni sebe same – ubojice, tlačitelji, zavidnici. Iz ove knjige možemo naučiti da mo- ramo biti puni ljubavi, strpljivi, predati se Bogu, biti milosrdni i dobri kako bismo izbjegli ovakve užase. A da bi živio u miru sa sobom i s drugima, čovjek se mora isprati od grijeha.