Nova Istra

293 Božidar Alajbegović KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI ven iza nedovršene rečenice višestruko je potenciran, što osjeća čitatelj koji uroni u svijet ovoga Ferićevog teksta, koji ne samo što je dirljiv, već je i vrlo znakovit za čitav autorov kolumnistički opus. U tome tekstu do izražaja dolaze najkakvosnije značajke Ferićeve kolumnistike – uz to što sadrži referencu na književno djelo, Fe- rić uspješno mijenja emocionalne registre suptilno kombinirajući humor i tugu, te uspijeva u istome se tekstu pozabaviti s više tema, biti autoreferencijalan... Upravo ona manjina tekstova u kojima se zadržao samo na jednoj temi, i kada tekst ne „garnira“ humornošću ili ironijom nego inzistira na analitičnosti – kao npr. kolum­ na Cijena umjetnosti? Život sam , gdje piše o prozama Raymonda Carvera – spada među manje zanimljive, mada i u tome tekstu pisac dojmljivo obrazlaže književnu vrijednost autora o čijem radu piše. Uz neostvareno roditeljstvo i s tim povezane teme, poput umjetne oplodnje ili posvajanja djeteta, najzastupljenija tematika u knjizi jest fluidnost identiteta i želja za promjenom sebstva. Ferić knjigu otvara pišući o Milanu Kunderi koji je, odlučivši se za pisanje na gostujućem terenu stranoga jezika, odnosno materinski češki zamijenivši francuskim, što je za pisca iznimno teška zadaća – jer jezik je svakome piscu osnovno oruđe, zapravo u potpunosti promijenio identitet. U dalj- njim tekstovima Ferić problematizira različite načine pokušaja promjene identi- teta – od promjene spola, promjene državljanstva ili religijskog opredijeljenja, sve do pokušaja promjene boje kože (na primjeru Michaela Jacksona) ili u budućnosti sasvim izgledne zamjene oboljelih organa zdravima, genetski uzgojenima. U že- lji za promjenom on prepoznaje indikator nezadovoljstva kao temeljnu odrednicu raspoloženja mnogih ljudi diljem svijeta, u aktualnim uvjetima opće nesigurnosti i globalna ekonomskog nazadovanja. U jednom tekstu bavi se itematikom produlje- nja ljudskog života, kupovanja vremena koje će čovječanstvu omogućiti napredak tehnologije, znanosti i medicine, što je u ironičnoj suprotnosti s općim nezadovolj- stvom – pa čemu živjeti duže, kad to podrazumijeva produljenje patnje, muke, ne- zadovoljstva? Na to se pak skladno nadovezuje tekst posvećen pravu na eutanaziju. A s tematikom vrlo izglednog produljenja ljudskog života u budućnosti, Ferić po- vezuje i potrebu za depopulacijskim mjerama, kontrolom i ograničenjem rađanja, u čemu prepozanje opasnost od totalitarnih tendencija, postavljajući pitanje o od- nosu Crkve spram takvih mjera, pri čemu dokazuje da je, kao svaki vrstan esejist, sposoban predvidjeti moguću sliku bliske budućnosti uz istovremeno projiciranje iproblema koji su vrlo izgledni s obzirom na situaciju koju predviđa kao izglednu. Osim temama iz sfere svoje profesije – obrazovanja i književnosti – u kolumna- ma uspješno razotkriva brojne apsurde kojima su začinjeni naši životi, a da toga često nismo niti svjesni, pritom se baveći nekim od najtežih problema s kojima se susreće suvremena civilizacija, poput spomenutog prava na eutanaziju, trgovine