Nova Istra

292 HRABRO O TEŠKIM TEMAMA Zoran FERIĆ, Apsurd je zarazna bolest , V.B.Z., Zagreb, 2012., 226 str. U tekstovima iz nedavno objavljene knjige „Apsurd je zarazna bolest“, u kojoj je sakupio pedesetak kolumni tjednim ritmom objavljivanih u upokojenom tjedniku „Nacional“, a što je drugo ukoričenje njegova kolumnističkog rada, nakon 2004. g. objavljene knjige „Otpusno pismo“, Zoran Ferić dokazuje da je strastven čitatelj, jer se u gotovo svakoj kolumni referira na neko književno djelo, ili citira nekoga stranog ili domaćeg pisca. Nimalo slučajno kao drugu po redu kolumnu u knjizi Ferić je uvrstio emocio- nalno najsnažniji tekst, svjestan da će većina čitateljstva, nakon „zagrijavanja“ s tek- stom koji otvara knjigu, u istome dahu pročitati i sljedeću kolumnu, koja je toliko razoružavajuća i u kojoj se autor zapravo najviše ogolio, razotkrivši mnogo od svoje intime, tako da nakon nje recipijent ne može knjigu odbaciti kao nezanimljivu. Ri- ječ je o emocionalno snažnome tekstu Crveni čovječuljak iz semafora u kojem Ferić piše o danu kad mu je supruga preporučila čitanje slikovnice „Jež“ poljske autorice Katarzyne Kotowske, i to riječima: „ Predivna priča, ovo moraš... “ Zaintrigirala ga je upravo suprugina nedovršena rečenica, a njegovo iznalaženje riječi koja je ne- dostajala čitatelju otkriva jedan od, u knjizi često spominjanih, motiva – problem nemogućnosti začeća djeteta koji muči autora i njegovu suprugu – ali otkriva i to zašto je Zoran Ferić iznimno dobar pisac. Svaki dobar pisac, naime, svjestan je važnosti svake izgovorene riječi, cijepljen je od nekontroliranog razbacivanja riječi- ma, ali i prepoznaje poruke, odnosno prešućena značenja skrivena u nekoj nedovr- šenoj rečenici, ili iza prešućene riječi. Nedovršena tvrdnja obično implicira težnju da se nekog ne povrijedi, bilo krivim shvaćanjem izgovorenoga, bilo podsjećanjem na bolnu temu. Kad je riječ o konverzaciji između supružnika, emotivni naboj skri-