Nova Istra

291 Božidar Alajbegović KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI okoline i robovanju mišljenjima drugih. Roman je to i o nepisanim zakonima koji ženu obvezuju da sve šutke podnosi, „... zbog sramote, zbog obitelji, djece, susjeda, zbog čitavog svijeta. Zbog svih. Da zaboravi sebe. Zato što žena nema pravo na sebe. Ne pred drugima. Ne pred publikom. “ Ali, roman je to i o inatu, o prkosnu neuzvraćanju na pokušaje onoga drugoga da se približi, da se pokuša iskupiti, povratiti zajedništvo, uzajamnost i izblijedjele osjećaje. Ivana Šojat-Kuči vrlo je elokventna i odlično barata riječima te dojmljivo do- čarava ozračje, ugođaj, emocionalna stanja, nezadovoljstvo i čemer svakodnevice izazvan poremećenim odnosima između supružnika. No, sim ponekog preoštrog vremenskog skoka, pokoje loše odabrane formulacije (npr. „ gnjevna ljetna prašina “) i nedovoljne diferencijacije načina na koje se pripovjedači izražavaju, najveći pro- blem romana jest redundancija. Naime, riječ je o 468 stranica dugoj varijaciji jedne te iste situacije, nepromjenjiva stanja koje autorica iz poglavlja u poglavlje iznova i nanovo opisuje, istina, uspijevajući već rečeno ponoviti na nov način, iako je konač- ni rasplet – raspad braka – predvidljiv već nakon prvih pedesetak stranica. Tekst je to kojem nedostaje razvoj, napetost, posrijedi je gomilanje opisa stalno istih psi- holoških stanja, pa hipertrofija ponavljanja već izrečenoga naposljetku izaziva zasi- ćenje i gubitak čitateljeva interesa. U ovom i prethodnom romanu, kao i u većini priča iz zbirke Ruke Azazelove , Ivana Šojat-Kuči s različitim je učincima apsolvirala tematiku međuljudskih od- nosa, obiteljskih povijesti te intimnih priča i trauma, i svakako joj je vrijeme za tematski iskorak. Božidar Alajbegović, Rijeka