Nova Istra

289 ANALIZA BRAKA U RASPADU Ivana ŠOJAT-KUČI, Ničiji sinovi , Fraktura, Zaprešić, 2012., 468 str. Jedna od značajki četirima književnim nagradama ovjenčanog romana „Unter- stadt“ osječke spisateljice Ivane Šojat-Kuči (nagrade Ksaver Šandor Gjalski , Fran Galović , Vladimir Nazor i Josip i Ivan Kozarac ) bila je i tematizacija zločina parti- zana počinjenih nakon svršetka Drugoga svjetskog rata, što je motiv kojim autorica otvara novi roman Ničiji si novi. No, to nije jedina poveznica između dvaju romana – oba se događaju u Slavoniji, u obama radnja je disperzirana između aktualnih događanja i sjećanja na prošlost, s obiteljskim povijestima i intimnim pričama u oba slučaja u prvome planu. Turobnost kao osnovna zanačajka „Ničijih sinova“ raspoznaje se već na početku. Na prvih dvadesetak stranica autorica piše o čak pet različitih smrtnih slučajeva – to su dva samoubojstva, smrti protagonistovih oca i djeda te pogibija njegova suborca u ratu, da bi tridesetak stranica kasnije na red došla i tematizacija po- bačaja. Već tad postaje razvidno da je riječ o gustu, slojevitu rukopisu bremenitu osjećajima, uz problematizaciju sudbonosnih, prekretničkih životnih okolnosti – poput rata, bolesti, smrti i selidbi te uz tematizaciju postupna raspada braka jedne bankarske službenice i pjevača u osječkom opernom zboru, koji se iz poglavlja u poglavlje izmjenjuju u ulozi pripovjedača, što je postupak kojim čitatelj dobiva uvid u to na koji način svaki od aktera percipira zbivanja. Spisateljica vrlo dojmljivom, detaljističkom deskripcijom gradi ugođajnost negativna predznaka, sugestivno dočaravajući, primjerice, zagušljivost prostori- je, zorno opisujući pepeljaru u kojoj opušci plutaju u vodi ili pak iritantnu škri- pu kolica koja guraju starci što kopaju po kontejnerima u potrazi za povratnom