Nova Istra

287 Mario Kolar KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Temporalizacija poezije Književno unutartekstno vrijeme predstavlja most prema drugom polu Pavličiće- ve argumentacije, koji se više ne tiče proučavanja tipova vremena u pjesmi, nego „vremenskog umrežavanja“ pjesme, odnosno promatranja pjesme s obzirom na po- vijesno vrijeme u kojem je nastala te sagledavanja može li nam i kako to pomoći prilikom njezina tumačenja. Razlažući takav pristup, Pavličić se drži spoznaje kako je pjesma „uvijek znak vremena“ u kojem je nastala pa o njemu uvijek treba voditi računa, jer uvjetuje našu interpretaciju i razumijevanje. Čak i kada pouzdano ne znamo u kojem je vremenu pjesma nastala, možemo ga rekonstruirati s obzirom na stih, temu, stil ili koje drugo obilježje pjesme, a prva razina interpretacije može upravo krenuti od tih pre- misa proučavajući kako se pjesma odnosi prema književnoj sadašnjosti u kojoj je nastala – nasljeduje li dominantne poetičke postulate ili ih osporava, je li anakrona ili napredna, subverzivna ili permisivna itd. Osim prema književnom, pjesmu je u sljedećim fazama interpretacije uputno relacionirati i prema društvenom, eko- nomskom, političkom ili kojem drugom kontekstu. To „povijesno umrežavanje“, smatra Pavličić, nezaobilazno je, posebno ako pjesma ima reference prema povije- snoj zbilji. U daljnjim fazama interpretacije pjesmu bi bilo dobro kontekstualizira- ti i u autorov opus – vidjeti u kakvu je odnosu s ostalim autorovim, pogotovo pje- sničkim radovima, budući da su eventualne pohvale ili pokude na njegove prijašnje radove vjerojatno bitno utjecale na radove koji su uslijedili. Dalje se pjesma može promotriti s obzirom na ciklus u kojem se nalazi ili s obzirom na autorove pjesme istoga datuma nastanka ili koji drugi imanentni književni kontekst. Kako transcendirati vrijeme? Proučavajući odnos između vremena i pjesme, Pavličić dolazi do zaključka kako „pojam vremena igra u tumačenju poezije daleko veću ulogu nego što se to obično misli“. Bilo da se radi o unutrašnjem (vremenu u pjesmi) ili vanjskom vremenu (vremenu u kojem je pjesma nastala), uvažavanje temporalnih odnosa i aspekata može bitno unaprijediti razumijevanje i tumačenje. A što se tiče samih pjesama, vrijeme, i unutrašnje i vanjsko, može za njih pred- stavljati i prokletstvo i blagoslov. Naime, budući da pjesma „za nas uvijek postoji isključivo u vremenu“, jer je uvijek plod nekog trenutka, a taj je trenutak za nas uvijek prošlost budući da je uvijek čitamo nakon što je napisana, glavni je njezin zadatak transcendirati taj trenutak nastanka, odnosno vrijeme u kojem je nastala, te „formulirati nešto što vrijedi – pa i za nas, danas“. Glavno je pitanje, dakle, može li pjesma iz svoje sadašnjosti koja je za nas uvijek prošlost, prijeći u svoju buduć- nost, odnosno našu sadašnjost, tj. može li, drugim riječima, pobijediti vrijeme. Ako