Nova Istra

285 Mario Kolar KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI mjesta u njegovu opusu ipak čine radovi o modernoj hrvatskoj lirici, čemu je i ranije ( Sedam interpretacija , 1986.), a pogotovo u novije vrijeme, posvetio veliku pažnju. Brojni radovi o pojedinim pjesnicima ili pjesmama nalaze se u njegovim zbornič- kim knjigama ( Barokni pakao , 2003.; Petnaest riječi , 2011.) te su razasuti po dru- gim zbornicima i časopisima, a osim spomenute posvetio im je i dvije vrlo važne knjige. U Modernoj hrvatskoj lirici (1999.) pronaći ćemo interpretacije dvadesetak pjesama preko kojih Pavličić ustvari pokušava ocrtati temeljne poetičke smjerove hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća, dok vrhunac njegova bavljenja tim područjem čini knjiga Mala tipologija moderne hrvatske lirike (2008.) u kojoj je utemeljio sedam osnovnih tipoloških modela hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća. Već i s obzirom na broj, a pogotovo na važnost tih radova, možemo reći kako Pavličić danas jedan od najznačajnijih proučavatelja hrvatske lirike 20. stoljeća. Od interpretacije do sustava Kada govorimo o Pavličićevu bavljenju hrvatskom lirikom, ali i drugim područji- ma, moramo imati na umu kako je Pavličić prije svega majstor interpretacije, toga danas i ne odviše popularnog, ali vrlo zahvalnog pristupa književnosti. Interpre- tacija je, kako je to spominjao u ranijim knjigama, „jedan od poslova bez kojih se u proučavanju književnosti nipošto ne može: da bismo pjesmu ikako doživjeli – a pogotovo da bismo je vrednovali i orijentirali prema drugim pjesmama – moramo je nekako sebi protumačiti, utvrditi što nam ona znači i zašto na nas djeluje onako kako djeluje“. Ono što slijedi dalje, a to su izvođenje složenijih zaključaka, stvara- nje sustava ili tipologija, izravna je posljedica interpretacija koje im stoje u osnovi. Pritom interpretativne radnje, smatra Pavličić, treba izvesti „tako da ono shvaćanje pjesme koje je u njima izloženo bude razumljivo drugim ljudima, a samim tim i podložno osporavanju“. Tako je i u ovoj knjizi Pavličić prije svega interpretator čija tumačenja mogu svi razumjeti, a oštroumniji mogu iz njih izvući i poticaje za dalekosežnija istraživanja. Omiljen interpretatorski pristup vidljiv je odmah u uvodnom poglavlju knji- ge. Interpretirajući poznatu Prognanu baladu Slavka Mihalića, Pavličić predstavlja dva osnovna pristupa na kojima će se temeljiti istraživanje vremenskih dimenzija povezanih s hrvatskom dvadesetostoljetnom lirikom: jedan koji promatra vrijeme u pjesmi i drugi koji promatra pjesmu u vremenu. Prvi pristup proučava na koje se sve načine i u kojim sve oblicima vrijeme pojavljuje u zbilji pjesme, a drugi vodi brigu o izvanknjiževnom vremenu u kojem je pjesma nastala i posljedicama koje iz toga proizlaze.