Nova Istra

283 Milorad Stojević KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Pasivaju bisi i morbini, ne bilo hi nikad mai, i čovik svita kako da razumi ča će ga tukati, ako se ne zbudi iz tieških sanj. Prvo ča moramo, budeći se, je zajno z pikuni i rankuni rasići makiju po naših zarešte­ nih puti, pak šubito za tin, zbirati škrile i babulje, pak kogulati pute i putiće, staze i laze, i načiniti koji pocivalić, se kapi; tako da moremo dojti tamo di nan je u doba prvanja bila intrada, a sada se liežu zmije i črvi; pak pripraviti prisad, i batvo ulike, smokve, miendule... I zajno ma na bot z infrastrukturon poškrbiti za sve ča nan je potribno – tovara i vozić pro primo, pak je levati za delon... ( Lucidar , str. 383-384.) Taj ulomak djeluje vrlo simbolično, funkcionira i kao koncept za djelo i sažetak ovih babilonskih akorda , kako Rakovac naslovljava 19. poglavlje svoga Lucidara , a može se tom sintagmom označiti i cijeli napor knjige . Štih drevnosti daje i tehnička oprema knjige, kojoj je nedvojbeno pridonio Ber- nard Balon, urednik knjige Kvarnerski otočni lucidar , vrstan poznavatelj naše gla- goljaške tradicije i povijesti kvarnerskih otoka. Zato margine, lijeva i desna, imaju zadaću da budu naslov ili podnaslov odlomka teksta, minijaturni sažetak, uputa na bitno, na ono što valja zapamtiti, na što valja upozoriti. Na donjoj margini ispi- san je naslov poglavlja knjige, koja ih ima 26. Podsjećaju te marginalije na Marulo- ve pritače i exemple , ali ne samo njegove. Učvršćena je i crvene lizeza (Lesezeichen, bookmark, straničnjak), ali je dizajner zaboravio uvećati, možda i okititi!, nezao- bilazne inicijale. Bernard Balon, uz dr. Julijana Sokolića, jedan od poticatelja za pisanje ove knji- ge, koautor je i, uz Rakovčev ulomak iz romana, „najknjiževnijeg“ poglavlja u knjizi, onog pod naslovom Lago di Jesero . To ne znači da je prinos ostalih suautora ma- nje vrijedan, svatko je od njih pridonio udjelu koji im je konceptualno „namjenio“ Milan Rakovac. Jedan od budućih, naprečac pretpostavljenih dijelova lucidara ili Rakovčeva budućeg romana, svakako su stara pisma sa susačkog šufita književnika Alojza Majetića. Dolazim tako i do, možda fiktivnog, za moje porabe ovdje funkcionalnog to- posa obećanja i nade kako će Milan Rakovac prionuti romanu o svijetu zvanom Apsyrtides. Na kraju: Kvarnerski otočni lucidar knjiga je koja otkriva, kako kaže i sam autor Milan Rakovac, uvijek nanovo, mogućnost ne samo hedonističke utopije. U sva- kom slučaju, knjiga koja ostavlja trag na srcu onih koji znaju što je lucidar, što su kvarnerski otoci, Istra, što je destinacija za posvećene koji takvima žele biti, pa bili alkemičari ili vozači turističkog autobusa. Milorad Stojević, Rijeka