Nova Istra

282 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Milorad Stojević ka. I u tom postupku labav je odnos između fictiona i factiona , jer uvijek u rezultatu pobjeđuje beletriziranje, odnosno literarnost, što je Rakovcu uvijek u prvom planu. Apokrifnost se očituje i uporabom mnogih srednjovjekovnih toposa. Dakako da su oni literarnosno hinjeni, ali ponekad pokrivaju autorovo polje dvojbe u to kako će, ili kako je proveo podosta zahtjevnu ideju i realizirao strukturu suvre- menog lucidara. Tako, posebice u prvom i posljednjem kapitulu, Rakovac, čini mi se ne samo iz stilističkih razloga nego i iz intelektualnog opreza, prakticira topos poniznosti ili uniženja, odnosno topos afektirane skromnosti, ističući birane ko­ autore kao jednako nosive klonde (stupove). S tom stilističkom formulom dodiruje se i topos neizrecivosti, kojim autor stvara neku vrst alibija za ono što možda nije učinio a trebao je, za ono što je učinio ali vjerojatno nedostatno prema dostojan- stvu teme itd. Točnije, toposom neizrecivosti izražava se uvjerenje da autor iznosi tek mali dio onoga što bi imao kazati ( pauca e multis ). Inkorporiranje raznorodnih tekstova, stilova, tema, miksanje žanrovskih uzan- ci, dvaju hrvatskih jezika, te više stranih, gomilanje gradiva/građe, ali i srodnih postupaka, približava knjigu Kvarnerski otočni lucidar Milana Rakovca još jednoj protegi glede veza sa strukturama drevnih štiva, ne samo srednjovjekovnih, luci- darskih. Riječ je o onome što je u suvremeni književni svijet promaknuo Montai- gne pišući o Rabelaisovu djelu, a naziva se pijetlovim naukom , odnosno galimatija- som ( galli mathias ). Taj termin, koji možda potječe iz grčko-latinskog studentskog žargona, ima različito značenje, ovisno o uzancama vremena u kojem se valorizi- raju strukturno-stilski postupci u umjetničkom djelu. I nema uvijek negativan pri- zvuk, a nema ga ni u vezi s Rakovčevom knjigom. Njezin tekst nije smušen, nego je „otežan“ tematski i stilski, a sve zbog toga kako bi predočio mnoge strukture kompleksne građe na jednome mjestu i na način koji nije znanstveno hladan nego beletrizirano prijemčiv, dodirljiv u zanimljivosti, koja je poznata ili se tek predstav- lja. A i to je priziv lucidarskog ugođaja, a sam postupak Rakovac, u posljednjem poglavlju Kvarnerskog otočnog lucidara , naziva koguladom . Tamo beletrizira taj ter- min: Intanto, uvo je sad kako Buoh zapovida načinjena kogulada. Ča je kogulada? Vero najčistiji šenj urbaniteta, zdrave pameti, truda i čiste estetike na naših band svita; kamik, grota, stina, babulj, škrila – tega poli nas je već nego sviega drugega na ten bilen svitu. I naši stari u doba prvanja su znali kako iz sebe samih ljude načiniti – delajući. I tako bi zbirali kamik po kamik, ma une lipe babulje i škrile, pak hi metali na pute i kuorte i laze i pjace, toliko da njin bude lipo hoditi prez se zvaljati, pak nasrid pjace lipo ladonju usaditi, pak okolo nje šentadu, štekat, nu, za moći u hladu posiditi i se porazminjati za sve čisto, zakantati i harte zazugati...