Nova Istra

270 Morana ŽUNEC, Zagreb ČETVRTO POGLAVLJE Nikada nisam očekivao da ću se upetljati u neki ljubavni roman, ali život je lukav. (Kieerkegaard, S., Ponavljanje ) Ne uvijek, ali ponekad dogodi se trenutak u životu, kada sami sebe uvjerimo da smo sinovi ili kćeri sudbine koja nam s vremena na vrijeme voli namignuti (ta prevrtljiva namiguša!) te nas prati poput brižne majke, koja blagoslivlja ili potiče naše nestaš- luke i uspjehe. * Tako sam se osjećao, moj dragi čitatelju, toga ljeta – u doba nevinih poroka – kada se odvija ova priča. Nisam se nikada bolje osjećao kao profesor pred tim gladnim očima, kao vlasnik svoga novog stana u Via Piatti, kao matador vlastita tijela i duše: zadovoljan i smion da se potučem s neznanom nemani kao što bi to učinio sâm drevni borac, nakon toga zaspavši snom pobjednika. Da, bio sam sretan, no nisam znao da se naklonost Afrodite može lako dobiti, kao i lako izgubiti. Bogovi su nam uvijek bili zavidni. Život je, dakle, bio lijep. Ako ne lijep, tada barem pristojan. Sjećam se da je to bilo odmah pred ljetne praznike, kada dobih brzojav profesora Moncettija. Bio je to poziv za odmor, srećom, u pravo vrijeme. Nisam ga mogao odbiti te se za jedan dan spakirah i otputovah, povevši sa sobom mladu kustosicu Francescu, koju sam upoznao u galeriji slika samo tri dana ranije. Profesor Moncetti je i dalje živio u Pisi, u gradu u kojemu sam proveo veći dio zrele mladosti. Moj se mentor nije mnogo promijenio u duhu, tek ga je starost po- ružnila. Vidjelo se da zadnjih nekoliko godina prijateljuje s Crnom gospodaricom. Kako tužno. Primijetih da nema gospođe koju me strah bilo susresti, jer vidjeti ljubavnicu u starijem i tužnijem obliku nikada nije poželjno. Domaćin mi je objasnio da su prošle već dvije godine, kako je otišla svojoj sestri. 1 * Ulomak iz romana „Učenica“. 1 Sestra Celeste bila je mrtva već tri godine.