Nova Istra

265 Želimir PERIŠ KOD MARULA 2013. „Siguran sam“, jednako je veselo odgovorio Mislav. „Gospodine, jeste li konzumirali opojne droge?“, pitao je dalje policajac. „Ne“, odgovorio je Mislav, sad nešto manje veselo. Bezrazložno veselje, ono koje je s nama bez izvora, nema se od čega hraniti jednom kad se izrazi sumnja u njegovo po- rijeklo. Poput sapunice blijedi i samo je pitanje trenutka kad će se rasprsnuti u ništa. „Gospodine, pristajete li na testiranje razine alkohola?“, policajac se držao redovne procedure. Sumnjivci se testiraju. Nije to bilo ni bahato ni neprimjereno, tako se radi. Policija ima dužnost očuvati javni mir i stabilnost, i ovaj je policajac, ni dobro ni loše, radio upravo ono što je morao. „Pa zašto?“ Veselje je zamijenilo neugodno iznenađenje. „Ništa nisam pio, ni pio ni ništa.“ Policajac se još trenutak premišljao. Mislavove namrštene obrve više nisu djelovale sumnjivo sretne. Sad su natkrivale pogled koji policajac svaki dan, kod svakog voza- ča, iz dana u dan gleda. Napokon je policajac vratio dokumente Mislavu, pristojno ga pozdravio i vratio se ulici i novim vozilima. Mislav je put kući nastavio posve očišćen od emocije koja ga je ranije obuzela. Tra- gedija ove priče je ta što promjenu raspoloženja Mislav nije ni primijetio. Nastavio je dalje u život, ni dobar ni loš, vukući za sobom sivilo svakodnevice, koje se poput ljepljive magle obavije oko nas, kojeg nismo svjesni i o kojem ne razmišljamo, a koje nas prati, koje se po nama lijepi, koje poput fine tkanine propušta tako malo svjetla i štiti nas od svega što nije jednako sivo u jednoličnom ritmu identičnih dana, kroz koje svaki dan, istim putem, istim smjerovima, gazimo. Ova drama završava kad se policajac nakon završene smjene vrati kući. Tamo ga čeka žena, s kauča gleda seriju, dvoje djece spavaju u krevetu na kat u svojoj sobi, veš se suši uz radijator, posuđe je djelomično oprano, u frižideru su ostaci ručka koje će policajac uz televiziju večerati i vrlo brzo, uz istu seriju, na kauču zaspati. Dan će mu završiti ni dobar ni loš. Sutrašnji će početi ni dobar ni loš. I tako dan za danom, čovjek za čovjekom, život za životom, ni dobar ni loš, ni dobar ni loš.