Nova Istra

264 KOD MARULA 2013. Želimir PERIŠ Ni dobar ni loš Vraćajući se s kazališne predstave, ni dobre ni loše, s večernjeg izlaska s djevojkom, opet – ni dobrom ni lošom, s kojom će čak u nekoj davnoj budućnosti dijeliti i život, isto tako – ni dobar ni loš, kao što su i sve stvari oko nas uvijek u nekoj neodređenoj sredini; vraćajući se, dakle, s tog večernjeg izlaska kući, Mislav Vekić, protagonist ove priče, osjećao se vrlo veselo. Bilo je to posve čisto, iskonsko veselje, ono koje nas pro- žima tako rijetko i ono koje sigurno ne bismo okarakterizirali kao ni dobro ni loše. To je veselje bilo u potpunosti čisto i blistavo dobro. A za ovu priču je zanimljivo kako se ne dâ, čak ni u literarnoj dimenziji, razotkriti uzrok tog osjećaja. Nije impuls za to veselje pokrenula ni kazališna predstava, ni djevojka s kojom je poslije predsta- ve pio pomalo gorak, pomalo sladak, čaj; niti je čitav taj dan Mislavova života nosio bilo koji motiv koji bi opravdao ovo veselje. Nije to bilo ni neko očekivanje uzbudlji- ve budućnosti, ništa ga nije čekalo kod kuće, ništa ga nije čekalo u sutrašnjem danu. Svi su mu dani bili i ostat će uvijek isti, ni dobri ni loši. Izmjenjivat će se i izmjenjivali su se u njegovom životu i tragedije i radosti, ali nijednu od njih nije Mislav nosio u glavi dok se te večeri vozio kući. Mislav se sam od sebe i u prkos svemiru bez ikakvog razloga osjećao veselo. Zaplet ove priče počinje kad ga je u takvom stanju zaustavio prometni policajac. Ni dobar ni loš, policajac je obavljao svoj posao vikend kontrole sudionika u prometu, kako službeno piše u planu rada: s posebnim težištem na kontrolu alkoholiziranosti vozača. Zaustavio je neupadljiv automobil Mislava Vekića i zatražio ga prometne dokumente koje mu je ovaj s neskrivenim veseljem predao. „Gospodine, jeste li konzumirali alkohol?“, pristojno je upitao policajac. „Nisam“, veselo je odgovorio Mislav. Policajac ga pažljivo pogleda. Nije neuobičajeno da smo sumnjičavi prema bezrazložno veselima. Stanje je to prema kojem redovno nedostaje pravog poštovanja u dnevnim susretima. Ugledamo li ozareno lice prija- telja, željet ćemo znati razlog. Zašto? Što se dogodilo? Želim i ja. Prenesi mi malo tog veselja. Podijeli sa mnom. „Jeste li sigurni da niste konzumirali alkohol?“, direktnije je pitao policajac, još uvi- jek pogledavajući Mislava, tražeći neki razlog veselja u njegovim očima, kako to već policajci rade.