Nova Istra

258 KOD MARULA 2013. Bruno BREŽAC Non c’è pietà da Iulia Na zakrpanim stijenama što uspone i padove broje četa razrovanih Herkula poklekla pod vojskom Barba Gladi čiji odredi u potrazi za degenijama češljaju vlasište za debelim ušima što na lasima se njišu maskirani u koze U rojevima poput golubova stjenama metalik škatule plove iako se nema ni za šiptarsku gumu za ljubimce se vajka nađe love I dok bronca se ruši a komadi povijesti melju u ime napretka i turizma kamenje se bijeli uz usahlo i posječeno zelje eto ga krilo lažne mati a tamo je i prsten što lovu klati i zavijeni blokovi bastiona finog kapitala i likvidnosti uz slavoluke i teatre sad se i Augustovi prsti zlate dok Ruža kraj njih više ne cvate samo Bambi se smiješi dijeleć keksiće dok ga mati tješi a stari mu opet pjeva o golf terenu Al eto ih mladenci što veselo trube zovu i nas ostale na cajke kao da će do Đira da se ljube O jadne li nam majke