Nova Istra

240 GDJE IMA DIMA... Maja SABLJAK I dodira tvoje kose na usnama. Ti si irvas kojeg sanjam, Zarobljena mojom željom da zaista postojiš, Da ostvariš moje plačne nade Da ću te jednom vidjeti kako se budiš I na koju nogu se osloniš Kada slučajno staneš u prolazu. ... Danas sam te dotaknuo posljednji put. Na licu su mi ostali tragovi tvoje kože, Slagao sam ostatke tebe ispod svoga uzglavlja. Poželjela si umrijeti u nekom drugom vremenu, Otvorenih očiju, Prekrivena laticama jasmina, U sumračnoj bajci bez zvijezda, Bez mojih dodira i tišine oslikane bojama neba. Zaboravio sam melodiju tvojega disanja, Dužinu tvoga pogleda između dva treptaja I obris tvoga tijela ostavljenog u snijegu. Svakim udahom osjećam okus tebe – Aromu maline s dodatkom trešanja I ponekad, kupinovog vina. Jer osjećam se opijen tvojim bićem, Isparavaš kroz svaku moju poru. U svakoj od njih te čuvam, Kao i tvoje otiske na srcu I mekoću tvoga tijela pod prstima. Danas sam te dotaknuo posljednji put. Barem da sam znao da je tako.