Nova Istra

235 Atila KOSO GDJE IMA DIMA... i nestaje bijes, tmurnost i ogorčenost. Gledam oko sebe i uviđam život, vidim ljepotu sveg postojanja. Preplavljuje me gomila osjećaja, toliko ih je da ne znam mogu li ih sve odjednom prihvatiti i doživjeti. I spoznajem... Kako da mrzim i omalovažavam nešto što je veće od nas, a ipak nas sačinjava? Ne mogu mrziti uz toliko ljepote koja me okružuje.