Nova Istra

231 DanieL RADOČAJ GDJE IMA DIMA... DANIEL RADOČAJ rođen je 7. ožujka 1979. godine u Puli, gdje i živi. Aforizmima, poezijom i kratkim pričama zastupljen je u četrdesetak književno-kulturoloških tisko- vina s područja bivše Jugoslavije i šire, u prijevodu na eng­ leski, makedonski i poljski. U nakladi književnog kluba „Branko Miljković“ iz Knjaževca godine 2006. objavio je zbirku stihova Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta , a 2011. u riječkoj nakladi Zigo, ediciji Katapult, zbirku kratkih priča Velika smeđa fleka . Tijekom 2013. Bit će tiskane još dvije njegove knjige: Ponekad bih odlazio k njoj biciklom – Studio Moderna, Zagreb, za nakladnika Nikolu Đureti- ća, te suautorski ludistički roman sa šabačkim spisateljem Ivanom Glišićem Vodič kroz Krležu ili Priča o godinama opasnog življenja – naklada Studio Tim, Rijeka. Stekao zvanje stručnog prvostupnika ekonomije (bacc. oec.). Član je Hrvatskog književnog društva – Rijeka. DJEVOJKA 194 I kad ne želiš da znam gdje si, odaš se neminovnim zvukom sirene, kojim svakodnevno pratiš nesreće. Njime me nespretno obavijestiš, svaki put, kad se spuštaš niz Zagrebačku, i kad se njome vraćaš. Jesi li na sjevernoj strani grada ili si na južnoj. Smijem li se radovati nesrećama, tuđim, one nas još jedine spajaju? Jednog ćeš dana, u gradskom parku, uzaludno oživljavati smrznutog pijanca na klupi. Jednom smo, zajedno, ondje maštali o sreći. Možda ću taj čovjek biti baš ja... POSTOJI RAZLIKA IZMEĐU PISANJA I ZAPISIVANJA Sve svoje pjesme napisao sam u mračnim birtijama, zamagljenim automobilima oborenih sjedala, njenim nevjernim zagrljajima ili onima vjernim, suparničkim. Pisati znači izvlačiti sačuvane riječi iz razasutih krhotina raznoraznih mamurluka, redajući ih u pripadajuće mozaike stihova prethodnih pijanstava. Moje pjesme su njeni orgazmi, puknuti prezervativ i pilula za dan poslije . One su spontani pobačaj, poljubac na cesti, izgubljena ukosnica u travi, poderana najlonka i još jedan ispraćeni menstrualni ciklus kojega se nismo ustručavali. Poezija je zasađena ruža pod jednim prozorom u Rovinjskoj ulici, nepopijena šalica čaja, moj odlazak iz zajedničkog stana. Njene suze, moja tuga. Velika, poput