Nova Istra

219 Boris Domagoj BILETIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU a u posljednjem svesku (trobroju 28-30/1993.) pita se „Koliko ima u Istri Hrvata?“ (potaknut pretprošlim popisom kada je opet, ciklično kao uvijek, buknulo „istrijan- stvo“, ne kao zavičajno nego čak„nacionalno“ određenje, uostalom kao i danas), piše i o hrvatskoj manjini u Italiji, o umjetnicima hrvatskoga i talijanskog kulturnog kruga u Istri, o svojedobnu susretu s mnogo mlađim kolegom, književnikom i novinarom Danielom Načinovićem itd., itd. Ponovimo i zaključimo: u gradiću Umagu i Istri nema obilježja Ivi Balentoviću , nijedan se javni prostor ne zove njegovim imenom, nijedna ustanova, začudo ni kul- turna, primjerice knjižnica, što bi bilo dostojno, logično i pravedno. Je li vrijeme da se ta uvredljiva činjenica ispravi? I tko je u tomu kao promicatelj i zagovornik po- zvaniji od kulturnih i prosvjetnih djelatnika upravo toga prostora koji je Balentović zadužio knjigama i snažnim kulturnim aktivizmom!? U tom smislu u lipnju ove godine Istarski je ogranak DHK uputio informativni dopis u duhu ponuđena suradništva i pomoći, adresiran na umaškoga gradonačel- nika. Odgovoru se nadamo kao i skorašnjemu prikladnom obilježju Ivi Balentoviću u njegovoj izabranoj, višedesetljetnoj istarskoj stvaralačkoj i egzistencijalnoj sredini. Naslovnice 1. i 2. broja „Susreta“, Umag, 1967.