Nova Istra

218 PRILOZI O ZAVIČAJU Boris Domagoj BILETIĆ književne slike koju je o svojemu vremenu i prostoru u časopisu-povremeniku „Su- sreti“ ostavio književnik i urednik Ivo Balentović. Ne ćemo navoditi godine ni broje- ve časopisa, već samo teme i osobe značajne za hrvatsku Istru, kako ih je prepoznao i nastojao afirmirati ovaj pisac i njegov časopis. Popratio je izlazak knjige „Hrvatski narodni preporod u Istri“ mons. Bože Mi- lanovića, zabilježio izlazak pojedinih brojeva „Riječke revije“ s istarskim autorima i temama te pulskoga „Istarskog mozaika“ (jednoga, i to najstarijega, od 4 hrvatska književno-kulturna časopisa drugoga poraća, koji su listom izlazili, a jedan i da- nas izlazi u Puli), objavljuje nepotpisanu putopisno-povijesnu crticu o Motovunu („Castrum Montonae“), razmišlja o kulturnom blagu Rovinjštine, o svojedobnu nedostatku muzejskoga prostora i zatvorenoj knjižnici u tome gradiću, spominje se Kanfanarca Franje Glavinića, pisca i svećenika, portretira Marijana Grakalića, urednika spomenutog „Istarskog mozaika“, nije mu strana djelatnost Talijanskoga kluba kulture u Umagu ni Talijanske unije u cjelini, intervjuira Štefana Mlakara, negdašnjega ravnatelja Arheološkog muzeja Istre u Puli, uspoređuje kulturnu stvar- nost i kulturne potencijale Pule, Rijeke i Osijeka koncem 1960-ih, svjedočeći uglav- nom o promašajima i problemima u kulturnoj politici (nažalost, s nekim bismo se ustvrdma i dandanas mogli složiti!), opet upozoruje na mons. Božu Milanovića, čovjeka vrlo zaslužna za pripojenje Istre hrvatskoj domovini nakon 2. svj. rata, s osobitim naglaskom na Milanovićevu knjigu„Moje uspomene“, portretira zaslužnog urednika istarskoga emigrantskog tiska u Zagrebu, između dvaju ratova, među inim autora knjige „Istra pod Italijom“, danas zaboravljena pisca Ernesta Radetića, piše o Bujštini, o zbornicima MH u izdanju ogranaka, i prije osnutka za Istru najvažnijega kulturnog projekta prošloga stoljeća, Čakavskoga sabora, Balentović se zalaže za znanstvenu obradbu hrvatske kulturne baštine u Istri, podsjeća na danas također zaboravljenog pisca i prosvjetara Antu Dukića, polemizira glede uskrate sredstava ograncima MH u Istri (kao da je riječ o našim danima!), podsjeća na Rikarda Ka- talinića Jeretova u povodu stoljeća od njegova rođenja, prati mnoge kulturne tribine i o njima ostavlja pisani trag, poput one Lovre Županovića o Lisinskome u Umagu, pozdravlja prve akcije Sabora čakavskog pjesništva u Žminju (kasnije Čakavskoga sabora koji je utemeljio za Istru veliki Zvane Črnja) i primjećuje kako nema (sic!) suradništva MH i ČS-a, godine 1970. piše o otkrivanju poprsja Viktora Cara Emi- na u Umagu (kojemu su proteklih godina ondje „uzeli“ ime škole!), uz nazočnost Grge Gamulina i Rafe Bogišića, ali lokalnih nastavnika, piše, ondje bilo nije (čini li nam se poznato?), objavljuje Balentović svoju pjesmu „Žena uokvirena istarskim krajolikom“ (datirana: Motovun, ljeti 1970.), piše o velikome biskupu Jurju Do- brili, o jubileju nekadašnje tiskare „Tipografija“ u Umagu, gdje je i tiskao „Susrete“, objavljuje Garvaisove čakavske stihove „Moja zemja“, uz prilog o Vukovaru (1992.),