Nova Istra

212 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ bi dokazao ili opovrgao ovu turističku atrakciju.“ 83 „U Puli se mnogo toga moglo vidjeti, ali malo toga naći. Već sam htio otputovati neobavljena posla kad sam u jednoj od prodavaonica suvenira zapazio knjigu kocka- stog oblika s reprodukcijama i naslovom ‘Pula sa starih razglednica’, koja je upravo izašla i, kako su mi nekoliko dana prije rekli u tri knjižare, odmah bila rasprodana.“ 84 Tako piše ojađeni šarlatan Zischler, samo zato jer ne zna ni što ni gdje tražiti. Vrela postoje i na pravim su mjestima, ali ne bi bilo zgorega poznavati, osim engleskoga i njemačkoga, još koji jezik, recimo jezik ili jezike sredine koju se istražuje (ili nekoga tko ih poznaje), tada se zasigurno ne bi dogodio beznačajan knjižuljak „Nos za no- vosti“. Ovako, zbog nepoznavanja hrvatskoga (u ovome slučaju i srpskoga) jezika 85 , jezika na kojemu su puno prije napisane daleko kvalitetnije i ozbiljnije knjige, radovi i studije (navedimo samo već spomenute – Miju Mirkovića, Ivu Vidana, Dejana Ko- sanovića i Tatjanu Arambašin Slišković), i posve promašene metodologije, nastaje „Nos za novosti“, njemačko-švedska papazjanija suvremenih misionara i kolonizatora južne Istre, njemačkoga glumca-istražitelja Hannsa Zischlera i velike švedske znan- stvenice Sare Danius (koja više spominje Flauberta i Prousta negoli Joyceov pulski slučaj), koji ne samo da nisu pronašli ništa novoga o Jamesu Joyceu u Puli, već su i ono davno poznato (njima samo djelomice poznato) izmistificirali u mješavinu svega i svačega, u nemuštu, novodobnu, paraznanstvenu improvizaciju pulskih početaka kinematografije s novin(ar)skim kratkim vijestima, što s Pulom i epizodom Jamesa Joyca u njoj apsolutno nikakve, ni formalne, ni povijesne, ni sadržajne veze nema. 86 83 Ivo Hergešić: „James Joyce ili svijet na izmaku“, Krugovi, br. 9, Zagreb, 1953., str. 777-787, u: Ivo Hergešić:„Književni portreti: izbor“, Ex Libris, Zagreb, 2005., bilj. 128, str. 332. 84 Hanns Zischler, Sara Danius:„Nos za novosti“, n. dj., str. 9. Riječ je o četverojezičnoj fotomonogra- fiji (zato je i privukla njemačkog glumca-istraživača)„Pula sa starih razglednica / Pola sulle vecchie cartoline illustrate / Pula auf alten Ansichtskarten / The Postcard Arrived in Pula“, s briljantnim povijesno-poetskim uvodnim ogledom „Odsjaj zlatnog runa“ Daniela Načinovića, objavljenoj još davne 1988. (Sportska tribina, Zagreb), a ne kako Hanns misli 2006. i koja samo Hannsu može izgledati„kockastog oblika“, jer glumac ne razlikuje geometrijska tijela, kocku od kvadra, inače ništa neobično, knjiga k’o knjiga. 85 Uistinu treba biti priglup i koristiti samo Kosanovićevu knjigu „Trieste al cinema (1896-1918)“, a „istraživati“ povijest kinematografije u Puli, a niti slučajno spomenuti osnovni izvor, istoga autora, „Kinematografske delatnosti u Puli 1896-1918.“, Institut za film, Festival jugoslavenskog igranog filma, Beograd-Pula, 1988. 86 Utoliko ipak začuđuje panegirik teatrologinje Jelene Lužine: „Joyce, via Pola“ (Nova Istra, br. 3-4, Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, Pula, 2009., str. 238-244), koja je „nasjela“ kiča- stom novodobnu stilu stranih autora (koji, možete zamisliti, tematiziraju naše teme, našu i nekada Jeleninu Pulu) i zacijelo tek usput prelistala knjižuljak „Nos za novosti“, hvaleći u recenziji gotovo svim Puljanima opće poznata mjesta poznatoga Irca, uopćene poveznice austro-ugarske Pule s au- torom sakrosanktnoga „Uliksa“.