Nova Istra

98 IVO ANDRIĆ Božidar CVENČEK najraniju njegovu liriku, osim dviju pjesama tiskanih u Bosanskoj Vili , osvrćući se is- ključivo na pjesme tiskane u znakovitoj knjizi, danas možda „kapitalnom pregledu“, nipošto antologiji, nego samo uvodu , kako piše LjuboWeisner u predgovoru zbirci. Naime, uz poznati niz pjesnika među koje spadaju Augustin Ujević, Fran Galović ili, pak, Janko Polić Kamov, iznjedrila je ta knjiga – Hrvatska mlada lirika – i An- drića. Tu je šest njegovih pjesama razmjerno konzistentnog tematskog okvira i stil- ske dominante. Odakle, pak, mogućnost avangardističkih tendencija u Andrićevoj poeziji? Kao što je znano, Andrić je, kako je vrijeme odmicalo, bio sve kritičniji pre- ma vlastitom pjesničkom stvaralaštvu. Kada su posmrtno pretraživali njegov opus, pronašli su u njegovim tekama , nazvanima prema bojama kojima su bile oslikane, prepravljane i prerađivane pjesme koje je, pretpostavlja se, planirao uobličiti u sa- brana lirska djela, uključujući dotad neobjavljivane lirske tekstove. Pitanje odmaka od lirskoga izričaja istraživalo se često, a zaključak istraživanja jest upravo taj da se Andrić pronašao u prozi, odnosno blago liriziranoj prozi. Ovim radom pokušat ćemo utvrditi vrijednost ranih pjesama iz razdoblja prije Ex ponta i Nemira . Kako navodi Ljubo Weisner u predgovoru djela o kojemu je ri- ječ, dvojicu je pjesnika već tada bila posvetila smrt . Riječ je, naravno, o Janku Poliću Kamovu i Milanu Vrbaniću. Držimo da je od svih pjesnika zastupljenih u zbirci je- dino Janko Polić Kamov pjesnik izrazitih avangardističkih tendencija u tome vre- menu. No, nećemo ulaziti u interpretacije stilskih odabira i dominante postupaka ovoga poznatog, samoprozvanog Noina sina. Umjesto toga, pokušat ćemo pokazati postoje li avangardističke tendencije u Andrićevim pjesmama i, ako postoje, kako se one manifestiraju. Osnovna razlika između pjesama napisanih i tiskanih prije prvih dviju zbirki lirike i već navedenih zbirki, Ex ponta i Nemira , jest upravo ta što su ra- nije pjesme zadržale još kakvu-takvu formalnu određenost i nepravilan, ali ipak ve- zan stih. Glavna odrednica prvih dviju zbirki jest lirika u prozi koja se često naziva i dnevničkim zapisima, o čemu je bilo i bit će vjerojatno još polemike. To nas neće zamarati jer ćemo se usredotočiti na šest pjesama, kako smo naznačili, još vezanoga stiha i odlika stilske dominante toga vremena. No, prije interpretacija, smatramo bit- nim nešto reći o duhu vremena i glavnim osobama koje „stoje iza“ onodobna shvaća- nja poezije i njezina utjecaja na svijet. Smatramo neupitnim kako je tada prvo hrvat- sko pjesničkom ime, naravno, majstor Matoš, ne samo zato što je udario temelje hr- vatskoj moderni i po čijoj smrti ona završava (iako je i to pitanje za polemiku), nego zato što je A. G. M. prvi hrvatski književni kritičar koji se oteo raljama svojevrsna diletantizma. Poznat je odnos Matoša i Ujevića. Poznat je i odnos Matoša i Kamova. Svi ozbiljniji pjesnici te književne epohe smatrali su Matoša onim što je on zapravo i bio – velikim pjesnikom. Premda nakon izlaska Andrićevih lirskih djela kritika re- agira na različite načine, jasno je jedno: Ivo Andrić u književnost ulazi pjesništvom.