Nova Istra

60 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Tamara BAKRAN znam nebo da si prostrano no sada je nešto tu za mene baš u ovoj skučenosti u ovoj prignutosti pa ti hvala što me puštaš na miru kopam sveudilj kopam kapaju suze čudne neke davne suze zato ih je toliko otirem čelo popravljam maramu žuljavim rukama rastjerujem ptice sad tebe pitam zemljo što li će niknuti? PRED KUĆOM vruć ljetni dan sunce je visoko no po treperenju lišća da se naslutiti skora smjena godišnjih doba lišće nekako mekše treperi svojoj smrti ususret mislim dok na štrik ispred kuće prostirem svoje dronjke (kako li si se samo nalutalo srce moje!) da se osuše